Hrvatski radio

Radio Rijeka

14:20 / 03.11.2015.

Autor: Tajana Petrović Čemeljić

Retrospektiva koja to zapravo nije: videoradovi Alena Floričića u MMSU

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

"Ovo nije retrospektiva, ovo je pokušaj suživota niza radova iz zadnjih 15 godina", kaže Alen Floričić, umjetnik srednje generacije čija je videografija, stvarana od 1998. godine, izložena u riječkome Muzeju moderne i suvremene umjetnosti.

Alen FloričićVideo 1998.-2015. // MMSU Rijeka, 30. listopada – 22. studenoga 2015. // Kustosica: Sabina Salamon // Stručna vodstva: 4. i 11. studenoga u 18 sati // Ulaz besplatan.

Na 13 bezimenih radova protagonist je mahom uvijek isti – sam umjetnik, bilo kao tijelo položeno na (mrtvozornički?) stol, kao niz snimaka sitnog čovječuljka koji trči u beskraj, kao čovjek koji tupo sjedi pokraj božićne jelke okićene treperavim lampicama (na drugoj istoj takvoj snimci nedostaje mu glava), kao lik samo njemu poznate arkadne videoigrice ili kao lice zaleđeno u nijemom kriku.

Alen Floričić je umjetnik srednje generacije, tako da ova izložba nije retrospektiva u klasičnome smislu, već više pokušaj da se sustavno prikaže dosadašnji umjetnički opus koji predstavlja hrvatsku suvremenu videoprodukciju. Iako je diplomirao kiparstvo a bavi se slikarstvom, u zadnjih je petnaestak godina najpoznatiji po kratkim, osebujnim videouradcima.

Alen Floričić #diplomirao Likovne umjetnosti, smjer kiparstvo, na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, u klasi prof. Žarka Violića #magistrirao na odsjeku Video i novi mediji na ALU Ljubljana #radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli #do 2013. pet je godina bio vanjski suradnik na kolegiju Novi mediji na APU Rijeka #važnije skupne izložbe: Centar za suvremenu umjetnost PS1 (New York), Kunsthalle Bethanien (Berlin), Rennaisance Society (Chicago) #2005. bio jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Bijenalu suvremene umjetnosti u Veneciji.

U kratkoj formi od svega nekoliko minuta, Floričić manipulira vremenom i pokretom, stvarajući na prvi pogled jednostavne i duhovite radove kojima se ne trudi ispričati radnju, već prikazati osjećaj, stanje, bivanje. Nakon duljeg promatranja pokretnih slika koje se vrte u neprekidnom loopu, iz njih počinje izranjati duboka tjeskoba i nemir, koji stvaraju nelagodu. "Humor vrlo lako prijeđe u svoju potpunu suprotnost", kaže Floričić, "i u nekim je radovima ta suprotnost na granici jeze. A to prodire čak jače nego humor."

Radovi na izložbi nisu prikazani kronološki, već posjetitelja uvode u teme poput nemogućnosti komunikacije, motiva dvojnika i raspuknutog sebstva, u gegove koji izazivaju začudnost i smijeh i nelagodu. "Vrijeme je minimalizirano i svedeno na najnižu moguću mjeru – zbog toga dobiva na intenzitetu i napetosti", tumači Floričić. "Upravo to me i zanima: kako da komprimiram realno vrijeme i pretvorim ga u artificijelno. U svojoj prividnoj statičnosti, to su zapravo izrazito dinamične slike - ono što se nekad zvalo pokretnim slikama."

Izložba u riječkom MMSU prva je u nizu od tri planirana postava. U veljači sljedeće godine radovi Alena Floričića predstavit će se u Galeriji ŠKUC u Ljubljani, a u lipnju izložba putuje u tršćansku galeriju Trieste Contemporanea. Katalog izložbe bit će objavljen uoči ljeta, a objedinit će sva tri mjesta izlaganja, a umjetnikov rad vrednovat će nekoliko kustosa i teoretičara.

Poslušajte razgovor s Alenom Floričićem i kako izložbu tumači kustosica Sabina Salamon:

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.