Hrvatski radio

Radio Rijeka

13:11 / 01.11.2017.

Autor: Biserka Belić

Riječka groblja: osobna spomen-mjesta su vrijedna baština

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Blagdan je kada se obilaze groblja. I ne razmišljamo da su osobna spomen-mjesta važna kulturno-povijesna baština: kozalsko i trsatsko groblje zaštićene su urbanističke cjeline grada, dok je najstarije riječko groblje na Kozali i - zaštićeni spomenik kulture.

Na najvećem i najstarijem riječkom groblju prvi ukopi počeli su još davne 1835. godine kada grobnice, kapelice i mauzoleje na Kozali prvi grade bogatiji stanovnici Rijeke: kapetani, bankari, trgovci..., doznajemo od povjesničarke umjetnosti Daine Glavočić.

Tamo je sagrađena i najveća secesijska grobnica u Hrvatskoj, tada najbogatijeg stanovnika Rijeke, Roberta Whiteheada. Sudbina te grobnice s nekoliko katova i niša za 12 osoba vrlo je neobična: oduvijek je prazna jer se obitelj Whitehead raselila po cijelom svijetu i nitko nikada nije pokopan u toj grobnici.

Trsatsko groblje je manje i mlađe: početkom 20. stoljeća tamo se ukapaju uglavnom stanovnici Sušaka te pokojnici iz Bakra i Kraljevice. Nije toliko reprezentativno kao groblje na Kozali, ima manje kapelica i mauzoleja, ali grobnice pripadaju vrlo značajnim obiteljima Rijeke. 

Najistaknutija je kapela obitelji Ružić koju je projektirao poznati hrvatski kipar Ivan Rendić, upozorava Glavočić. Na secesijskoj Ružićevoj grobnici, vrlo inovativnoj za ono vrijeme, ističe se skulptura djevojke koja na prsima drži križ.

Najnovije je groblje na Drenovi. Građeno namjenski, kao park u kojem se nalazi i aleja branitelja. Ono je na uzvisini s koje se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev. Glavočić ističe da park oblikuju aleje s borovima i autohtonom mediteranskom vegetacijom, a u sredini je centralni križ, jer je običaj da na svakom groblju postoji jedno središnje mjesto gdje se mogu zapaliti svijeće.

"Ovo su dani kada se posebna pozornost posvećuje mrtvim dušama, kada se groblja krase cvijećem i svijećama pa izgledaju vrlo romatnično pogotovo navečer", zaključuje gospođa Glavočić. Poslušajte: