Serije koje volimo, junaci koje mrzimo: reci što gledaš i znat ću tko si!

Nekad smo pri upoznavanju jedni druge pitali koju glazbu slušaš, a danas sklonosti procjenjujemo po tome koje serije pratimo. "Na putu prema dolje", "Obitelj Soprano", "Žica", "Momci s Madisona" i druge TV serije postale su neka vrsta megafilmova koji su dio našeg osobnog i društvenog identiteta.

"Kvalitetne TV serije - milenijsko doba ekrana" prva je knjiga o toj temi u Hrvatskoj i regiji, a na više od 350 stranica autorica Sanja Kovačević pitko i potanko analizira vrhunsku američku produkciju i fenomene koji je prate.

Počelo je s "Twin Peaksom" Davida Lyncha, serijom koja je postavila sasvim nove standarde kvalitete, no još je uvijek imala pozitivca za glavnog junaka, tumači Sanja Kovačević. A onda se krajem 90-ih pojavljuje revolucionarna "Obitelj Soprano" Davida Chasea i dotadašnje junake, u koje smo se redom zaljubljivali, smjenjuje ultimativni prototip antijunaka - debeli okrutni mafijaš pun problema, Tony Soprano (u izvedbi legendarnog Jamesa Gandolfinija), kojeg smo obožavali mrziti. Potom slijedi čitav niz izvrsnih serija, poput "Žice" Davida Simona, "Na putu prema dolje" Vincea Gilligana, "Deadwood" Davida Milcha ili "Momci s Madisona" Matthewa Weinera.

Sve ih povezuje fenomen antijunaka, glavnoga lika koji je daleko od savršenstva i kojega ne bismo htjeli pokraj sebe u stvarnom životu - osim, možda, ako bismo imali jamstvo da bi bio na našoj strani, ali kod anitjunaka (Don Draper, na primjer) ne možemo baš računati na lojalnost. Kao filmski likovi nekad, tako televizijski antijunaci postaju heroji našeg doba, koji nam pomažu da se suočimo s neugodnim temama, kako osobnim tako i društvenim.

Poput književnih romana, televizijske su serije osmišljene unaprijed, kao cjeline, po sezonama - i tu se javlja još jedan društveni fenomen: gledanje serije "u komadu", odnosno binge-watching. Mnogima je lakše preskočiti fazu emitiranja serije jednom tjedno i pogledati je kao megafilm, cijelu sezonu odjednom - što je pak moguće zahvaljujući također relativno novim fenomenima torrenta, streaminga ili on demand, gledanja televizijskog programa "na zahtjev".

Produkcija televizijskih serija je ogromna, ali za oznaku kvalitete ipak je potrebno zadovoljiti nekoliko kriterija, kao što su kompleksnost likova i naracije (za razliku od sapunica gdje su likovi ili dobri ili loši, ovdje su složeni i nepredvidljivi, baš kao i priča koja često mijenja vizuru, tijek, perspektivu), zatim društvena angažiranost serije (mnoge postavljaju neugodna pitanja i otvaraju zabranjene teme), autorstvo (jedna je osoba nositelj vizije) te, naravno, estetska zrelost.

U cijelom je procesu stvaranja TV serija ključna uloga publike, jer više nismo pasivni promatrači, već imamo moć odlučiti o tome hoće li se serija nastaviti, kako će završiti, kako će se razvijati likovi... Kontroverznost sadržaja i likova u serijama pokreće mnoštvo rasprava na društvenim mrežama i internetskim forumima, što autori i produkcijske kuće pažljivo prate, a onda se ponekad priklanjaju željama, a ponekad namjerno provociraju publiku. Tako je Vince Gilligan, autor i producent serije “Na putu prema dolje”, pokušao natjerati publiku da odustane od gledanja serije time što je glavnoga lika - smrtno bolesnoga profesora kemije koji se počinje baviti proizvodnjom droge - pokušao, prema vlastitim riječima, učiniti previše odvratnim. No uspio je tek - povećati gledanost.

Što sve ima za reći i koje nam serije preporučuje autorica iznimno zanimljive knjige "Kvalitetne TV serije" Sanja Kovačević, poslušajte u razgovoru snimljenom nakon njenog predstavljanja na književnom festivalu "vRIsak":