Hrvatski radio

Radio Rijeka

Slaven Tolj u Galeriji Kortil: Vizualna poezija koja raskrinkava stvarnost

13.05.2016.

19:39

Autor: Tajana Petrović Čemeljić

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Dvije svjetiljke, galerija i posjetitelji - to su glavni likovi samostalne izložbe vizualnog umjetnika Slavena Tolja u riječkoj Galeriji Kortil. “Bez naziva” druga je njegova samostalna izložba u Rijeci, a od posjetitelja traži ulazak u posve zamračeni prostor i pristajanje na igru svjetla i mraka.

Posjetitelji znatiželjno ulaze iza crne zavjese kojom je zastrt ulaz u galeriju, a onda ih dočekuje potpuni mrak. Svatko reagira drugačije: neki odustaju odmah na početku, neki hrabro kreću naprijed u nepoznato. Iznenada, pali se svjetlo…

U praznome bijelom prostoru galerije vidimo dvije tanke, visoke crne svjetiljke, jedna svijetli, a druga, ona u suprotnome kraju velike prostorije, je ugašena. Krećemo prema toj drugoj svjetiljci, i negdje na pola puta do nje, ponovno naglo ostajemo u mrklome mraku. Iako dezorijentirani u nepoznatom prostoru, sami u svojoj tami, moramo se nekako dokopati druge svjetiljke i njenog svjetla.

Ostavljeni u mraku galerije, na milost i nemilost svjetlu koje iščezava, naposljetku počnemo hvatati ritam koji će nam možda omogućiti da prostor obiđemo prije negoli svjetlo nestane - što uglavnom ne uspijeva. Suočeni s mrakom oko nas i unutar sebe, snažno doživljavamo vrijeme i njegovu prolaznost, vlastitu samoću, strah i snagu. Poetičnost igre svjetla i tame naposljetku nas umiruje i postaje ljepota doživljaja kojemu nije potreban ni kontekst niti teorija.

Tolj je instalaciju zamislio kao pretekst za kolektivni performans - naime, imamo li u galeriji dvije grupe ljudi, one će se međusobno vidjeti samo kad su udaljene. Krenu li jedna drugoj ususret, kad se približe, zateći će ih mrak - sve dok se ponovno ne udalje jedna od druge. Što je bliskost i postoji li ona uopće u disfunkcionalnom svijetu u kojemu je istinska komunikacija uglavnom nemoguća? Jer, vidjeti ne znači razumjeti.

Drugu samostalnu izložbu Slavena Tolja u Rijeci (prošla je bila 2009. godine) postavila je Galerija SIZ, ali ne u svome prostoru, već se preselila kod susjeda s većom kvadraturom, u obližnju Galeriju Kortil, koju je instalacija učinila neprepoznatljivom.

Radikalno minimalistički rad posve je anulirao prostor galerije koja je svedena na okvir unutar kojega se posjetitelji mogu kretati, kaže voditeljica Galerije Kortil Jolanda Todorović.

Vizualnu umjetnost Tolj je ovom instalacijom reducirao na njezine krajnje osnove  - na odnos svjetla i sjene, odnosno mraka. Fenomen svjetla i sjene vrlo je važan u mnogim njegovim radovima, a jedan od najpoznatijih je onaj na izložbi Dokumenta X u Kasselu 1997. godine. Tada je pod kupolom tamošnjega željezničkoga kolodvora postavio dvije lampe koje su tijekom Domovinskog rata zamjenjivale skupocjene barokne lustere u isusovačkoj crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku.

Svjetlosni performans jednoga od najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika budi najrazličitije asocijacije i osjećaje: pozornica (zbog zavjese), autoput (zbog visokih svjetiljki), daljine (zbog mraka koji put od jedne do druge lampe čini dugačkim i teškim), usamljenost (u nepoznatom mračnom prostoru), strah (zbog susreta s neznancima u mraku), iznenađenje (jer ne znaš što te čeka)...

Namjerno nenametljivo, Tolj koristi svakidašnje, “obične” predmete, prostor i ljude  - kao što su svjetiljke, galerija i posjetitelji - u posve neočekivanom i neobičnom kontekstu. Na taj način stvara vizualnu poeziju čijim iščitavanjem svatko od nas raskrinkava vlastitu stvarnost.  

Poslušajte prilog s otvorenja izložbe Slavena Tolja "Bez naziva", otvorene do 18. svibnja:

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.