"Traviata": protuepidemijske mjere izravno u režijskom konceptu

"Traviata", jedna od najpoznatijih opera svih vremena, izvedena je u ponedjeljak u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Protuepidemijske mjere ušle su izravno u režijski i scenografski koncept predstave.

U vrijeme nastanka djela 1852. godine, Giuseppe Verdi je četiri godine bio u vezi s opernom pjevačicom Giuseppinom Strepponi, majkom dvoje djece rođene u izvanbračnim zajednicama, čime je na sebe navukao društveni prezir. "La Traviata" je priča o kurtizani, stradanju društvene izopćenice, njenim pogreškama i njenoj usamljenosti; pitanjima koja su nam se nametnula od pojave kovida. Ona je i napad na malograđanski mentalitet, palanku s kojom se sve više susrećemo.

"Traviata" je postala tragedijom nemogućnosti bliskosti koja tematizira upravo izolaciju, zarazu, socijalnu distancu, odvojenost. Izolaciju je vješto podrcrtao redatelj Marin Blažević koji je soliste razdvojio u staklene kutije. 

Uloga Violette je među najzahtjevnijima u sopranskom repertoaru. Lijepim glasom i efektnom izvedbom piana Anamarija Knego u glavnoj ulozi uspješno je utjelovila Violetttu. Aljaž Farazin je dramatski bio odličan partner u ulozi Alfreda, ali je brojne dijelove izvodio na isti način. Od njega je mnogo bolji bio Kevin Greenlaw u ulozi Alfredovog oca.

Veliki aduti "Traviate" bili su orkestar i zbor. Dirigent Valentin Egel još je jednom ponudio izvrsnu interpretaciju u kojoj je svaka fraza došla do izražaja, dok je zbor iznenadio svojom snagom i puninom tona.

Čak i pod epidemiološkim mjerama "Traviata" je oživljena u Rijeci, a njeno glavno pitanje danas je aktualno više nego ikada: Tko nas može spasiti od naše unutarnje samoće?

Redatelj je posvetio izvedbu preminulim glumicama Zoji Odak i Miri Furlan. Repriza opere je na programu riječkog HNK Zajca 13. veljače. Poslušajte osvrt: