"Vježbanje života drugi put", sinoć premijerno u riječkom HNK

„Vježbanje života“ drugi put, sinoć premijerno u riječkom HNK Ivana pl Zajca“, pod redateljskom palicom Marina Blaževića. Predstava koja se dugo i željno iščekivala i za koju je trebalo doći u gledalište s predznanjem. Osvrt Glorije Fabijanić Jelović.

U posve novom i drugačijem iščitavanju Fabrijevog romana, žene su osovina povijesnih događaja, žene snažne, tužne, nesretne, čvrste, nježne, šutljive, uplakane, izgnane… I sve su glumice vrsno odigrale svoje uloge ali i same sebe kroz svoje tekstove i vježbanje svojih života, a sve ih je nevjerojatnom mirnoćom i opipljivom emotivnom estetikom vodila nenadmašna Neva Rošić.

Redateljske su zamisli Marina Blaževića napravile začudan spoj dijelova kultnog Vježbanja života od prije 30 godina sa suvremenim viđenjem događaja, pretvorivši predstavu u fantastičan art film o povijesti grada na Rječini i njegovim stanovnicima. I uvijek s neizbježnim pitanjem kada je centar vrijeme koje je iza nas – što je zaista istina, a što šarenilo sjećanja , što se pamti, a što zaboravlja, tko je važniji ili manje važan u ispisivanju knjige prisjećanja života jednog grada.

Zanimljiva pomična scenografija s okretnim podom, bijela, na kojoj se izmjenjuje video Rijeke kroz povijest i na kojoj se u neprekidnom kretanju odigrava isprepletena prošlost sa sadašnjošću. Jesmo li mi grad ili je grad mi? Hoćemo li uspjeti pomiriti neke dugogodišnje predrasude prošlosti i sadašnjosti i učiniti grad onakvim kakvim ga želimo ? Sve se može u zajedništvu različitosti u gradu koji teče. Možda je to zaista i način kako vježbati život drugi put.