Vrijeme tiranije izbora: u kakvom svijetu stvarno želim živjeti?

Nakon generacija koje su živjele u društvenom okruženju pritisnutim velikim "trebati" i "morati", živimo u vremenu koje nam otvara sve moguće izbore. I nismo sretni. Živimo u vremenu tiranije izbora, teza je filozofkinje, sociologinje i pravne teoretičarke Renate Salecl koja je nedavno gostovala u Rijeci.  

"U djetinjstvu nisam nikad čula", govori Renata Salecl: "da bi netko rekao da ima burn out, a ljudi su puno radili i na poslu i kod kuće."

Rast tjeskobe, osjećaj krivnje da nešto nije dobro napravljeno, da nismo učinili dovoljno sve to dovodi do burnout sindroma ili sindroma sagorijevanja na poslu, a to je jedan od simptoma tiranije izbora, tvrdi Salecl. 

Do njega ne dolazi samo zato što ljudi puno rade, nego zato što imaju osjećaj da su na radnom mjestu potpuno zamjenjivi i da nitko ne poštuje njihov rad. Ljudi imaju osjećaj da nitko ne prepoznaje to kako i koliko rade, a taj se sindrom češće pojavljuje kod ljudi koji na svom radnom mjestu ulažu puno truda i vremena.

Idealan poduzetnik je onaj koji neprestano ide naprijed bez obzira i pritom je u stanju upotrebljavati druge ljude. Ideja da si potpuno zamjenjiv, da te poduzeće može odbaciti preko noći, to je ideja na kojoj neoliberalizam funkcionira, govori Salecl. 

U takvom sustavu radnik ne samo da nije dovoljno plaćen, nego se neprestano osjeća potpuno bezvrijedno. I tako raste diskurs grubosti: šefovi su okrutni, a radnici mrze šefove. Svi postaju agresivni, a okrutnost je društveni sindrom, objašnjava Renata Salecl najavljujući knjigu "Vrijeme okrutnosti" koja će uskoro biti objavljena na slovenskom i u kojoj analizira takvo mijenjanje diskurza.

Poseban su problem, izdvaja naša sugovornica, društvene mreže. Naime, promjene u ponašanju, pojava mini agresija na radnom mjestu i u privatnom životu, naglašene su na društvenim mrežama čiji algoritmi protežiraju provokativne i okrutne poruke.

Povijest se odvija u ciklusima, pa onda neoliberalizam proizvodi nešto što će ga uništititi i danas možda prepoznajemo početak tog procesa u tihoj 'radim samo koliko moram' revoluciji. 

Terminom quiet quitting ili 'tiho otkazivanje' naziva se situacija u kojoj na poslu radiš samo onoliko koliko moraš da ne dobiješ otkaz. 

Salecl takvo ponašanje tumači time što su mladi godinama živjeli uz dvostruke poruke: roditelji su od njih tražili dobre školske rezultate jer će tako uspjeti u školi i u životu, a s posla su dolazili nezadovoljni, s pričama kako su nezadovoljni i mrze svoj posao. Mladi ne žele ponavljati greške roditelja i sada maštaju o životu u prirodi.

Lijenost, ranije negativna osobina, postaje dio naše radne rutine, objašnjava Salecl podsjećajući kako je engleski psihoanalitičar Josh Cohen u knjizi "Not working" opisivao pacijente koji puno vremena na svojim radnim mjestima potroše na bezvezne stvari. 

Naravno, radi se o zanimanjima i poslovima u uredima gdje zaposlenici imaju puno prostora za minimalni radni angažman. Ali, tijekom pandemije kovida u kineskim tvornicama došlo je do iste pojave, pa su društvene mreže prepune kratkih filova koji bilježe kako na poslu raditi što manje. 

U vrijeme pandemije doista smo dobili novi pogled na rad. Kod kuće se ponekad radilo više, ali su ljudi ipak imali vremena organizirati se tako da imaju više od privatnog života i sada se ne žele vratiti u urede. 

Renata Salecl koja je viša istraživačica na Institutu za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani u Sloveniji i profesorica na Pravnom fakultetu Birkbeck College, Sveučilišta u Londonu, svjedoči kako se ni studenti ne žele vratiti u predavaonice. Zašto bi putovali preko pola svijeta i živjeli u skupom Londonu, ako mogu studirati od kuće. 

Salecl u tome otkriva i zamku. Ističući kako puno slovenskih novinara sada radi od kuće, ali zato nemaju kontakata između sebe i teško se organiziraju da bi se borili za zajedničke interese. 

Proučavala je otkuda u Rusiji takva apatija i došla do zaključka da je na kraju Jeljcinova režima umrla ideja o mogućnosti demokratizacije društva i zato je većina ljudi preuzela stari način funkcioniranja: traže rupu u sistemu koji od ljudi traže da budu lukavi. 

I gdje je onda izlaz?

Trebali bismo drugačije razmišljati o ideji izbora, poziva Salecl. Svaki naš individualni izbor ima neku posljedicu, osobnu, ali i na razini društva. I to daje sasvim novu odgovornost i svrhovitost svakog izbora. 

Ističe da u Sloveniji ima puno društvenih pokreta u kojima su skupine civilnog društva preispitivale 'što mi želimo' na različite teme: prava radnika, prava i sloboda žena, ekološka pitanja. "Mislim da je to jedan put naprijed. Pitanje je koliko ćemo imate energije za to, ali to je dobar put" zaključuje Salecl.

Renata Salecl održala je predavanje u Rijeci, u okviru programa Womens Weekend festivala. Njena knjiga "Tiranija izbora" objavljena je na 15 jezika, pa i na hrvatskom, a prevedene su i "Strast prema neznanju" te "Čovjek je čovjeku virus". Razgovarali smo s njom u Akademskih kvarat ure, pa poslušajte: