Komemoracija za Gorana Brajkovića

Od Gorana Brajkovića oprostili su se čelni čovjek NK Opatija Robert Perčić, direktor HNK Rijeka Vlado Čohar, tajnik Armade Denis Povh te u ime bivših suigrača Igor Tkalčević.

Na stadionu na Kantridi održana je komemoracija za tragično preminulog bivšeg nogometaša Rijeke i Opatije Gorana Brajkovića. Rodbina, prijatelji i bivši suigrači okupili su se odati počast svugdje omiljenom i popularnom Braletu.

Bio je dijete našega kluba. Ali bio je i puno više od igrača, bio je član naše obitelji, zaljubljenik u nogomet i veliki navijač. Bio je poseban. Prisjećam, se, kada je igrao na Islandu, zakasnio je na trening jer je gledao utakmicu hrvatske reprezentacije. Trener, koji je bio Nijemac ga je upitao zašto kasni. Goran ga je pogledao i odgovorio mu: “Kako zašto? Pa igrala je Hrvatska!”. Kroz život je prolazio sa smiješkom na licu kao da uvijek priprema neku spaćku. Tu smo njegovu zaigranost osjetili na svojoj koži, ali uvijek je to bilo bez zlobe i dobronamjerno. Njega si jednostavno morao voljeti. Radio je u životu ono što je volio i slijedio svoje snove. Postao je prvotimac Rijeke i reprezentativac, ali nije zaboravio svoje prijatelje. Jednako je bio sretan ako je njegova ekipa zabila gol na šljaci u Opatiji ili kao je postigao gol na prvoligaškim terenima. Hvala ti, Gorane, na svemu što si nam pružio svih ovih nezaboravnih godina. Zauvijek ćeš ostati dio nas, prisjetio se predsjednik opatijskog ligaša Robert Perčić.

U ime HNK Rijeka od bivšeg igrača oprostio se direktor kluba Vlado Čohar, a Gorana nikada neće zaboraviti niti Armada.

On je za nas navijače bio nešto posebno, a ponos za nas navijače iz Liburnije. Opatija je dobila svog igrača i legendu. Ne pamtim niti jednu sezonu, a da se nismo prisjetili ili prepričavali neku anegdotu vezanu uz Gorana. Hvala ti na svemu, kratak je i emotivan bio tajnik riječke Armade Denis Povh.

Cijenili su ga i voljeli i bivši suigrači. Jedan od njih, Igor Tkalčević, kroz suze se prisjetio njihovog prvog susreta.

Igrali su u Vinkovcima Cibalia i Rijeka. On i nekolicina suigrača ošišali su se na nulu. Meni su izgledali kao komandosi pa sam ih tako i prozvao, Riječki komandosi. Uvijek je bio momčadski igrač, ali je bio i svoj. Kada smo postali suigrači u Opatiji, shvatio sam kako je riječ o veliko čovjeku i igraču. Znao je reći kod slobodnog udarca nakon što bi uzeo loptu: “Dečki, grlite se. Ja ću ovo zabiti”. Bio je pozitivac. Znam koliko je volio bijelu boju i zato sam danas obukao bijelu košulju. Za mene je on bio Kvarnesrki Maradona i takvog ću ga pamtiti, emotivan je bio Tkalčević.

Posljednji ispraćaj Gorana Brajkovića je u utorak u 17 sati u Matuljima.