Šta to ima u slovenskoj vodi da se u Sloveniji rađaju takvi majstori košarke svakih dvadesetak godina? Najprije Daneu, pa Vilfan, onda Zdovc, sada Luka Dončić. To je bilo prvo pitanje za fantastičnog slovenskog košarkaša, najmlađeg člana reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila svjetsko zlato 1978. godine.
Peter Vilfan kojeg pamtimo po atraktivnim zakucavanjima i po brojnim koševima iako u njegovo vrijeme još nije bilo tzv. trica odmah je prihvatio poziv za razgovor u programu Radio Rijeke.
Rekord u Prvoj ligi mi je bio protiv Bosne, dao sam im 58 koševa, da su bile trice… Ali da su bile trice koliko bi onda tek koševa davali Dalipagić, Kićanović ili Delibašić. Bila je to sjajna reprezentacija 1978., bili smo na pripremama skoro pet mjeseci i bili smo uvjereni da ćemo osvojiti zlato.
Za atmosferu je bio zadužen Moka Slavnić, uvijek si morao čuvati leđa da ti ne bi nešto smjestio. Jednom je moj suigrač iz Jugoplastike Duje Krstulović skoro ostao u Americi jer mu je Moka sakrio kartu za avion. Ali i Duje je bio, kako vi kažete, otkačen.
Sjećam se, nije ga bilo na treningu jer je stao na ježa. Pitam ja, kakvog ježa usred zime, vani nula stupnjeva, ali eto, Duji ništa nije smetalo da bi plivao i ronio cijele godine. A naš trener Pero Skansi kojeg jako cijenim i volim imao je puno razumijevanja za nas jer je i sam bio igrač.
Vilfanovo dodavanje lopte protivničkom igraču Bobanu Petroviću koji mu je odmah loptu i vratio ušlo je u legendu i brojna prepričavanja. Kao i kucanje na vrata hotelske sobe izbornika Ace Nikolića u tri sata u noći s rudarskim šljemovima na glavi.
Ajmo čika Aco, i rudari rade treću smjenu, ajmo i mi na trening., prepričava Vilfan uz smijeh i kaže kako se nada se da će Slovenija, još uvijek aktualni prvak Europe u košarci, i na prvenstvu Europe u Njemačkoj opet ostvariti dobar rezultat.
I nema, kaže, straha za nove košarkaške zvijezde na ovima prostorima.
Bit će ih i nakon Dončića i Jokića, ali nema to nikakve veze s vodom, vratio se na početak naše priče Peter Vilfan, košarkaš koji je igrao s najvećim majstorima Ćosićem, KIćanovićem i Delibašićem, dočekao je i Dražena Petrovića, a iz Splita je otišao u Olimpiju prije nego je dočekao vrhunske igrače Kukoča i Rađu.
Cijeli je život u košarci, nakon karijere već tridesetak godina kao sportski reporter koji prenosi košarkaške utakmice.
Poslušajte razgovor:
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.