Alegorija crnog Mjeseca: ima li razloga za strah?

Astronomski fenomen svjetlosnog zatišja zbog izostanka uštapa ili mladog Mjeseca mnogi povezuju s astrologijom i katastrofičnim "najavama" za ljude na Zemlji. Atraktivni nazivi tih fenomena, premda tipični za astrološki simbolični kod, zapravo nisu astrološki značajni.

Primjerice, dramatični pojam "krvavog" Mjeseca, također astronomski vizualni fenomen, došao je iz astronomske zajednice, a prihvatili su ga i dodali mu značenje dežurni mistici koji su tome pridali osobita značenja.

Crni Mjesec se posljednji put pojavio 2014. godine i prosječno se ponavlja svakih trideset mjeseci, mnogo puta za trajanja jednoga ljudskog života. Fenomen koji se tako često ponavlja za trajanjs ljudskog života ne može biti mistična nepoznanica.

Dio ljudi, mahom iz religijskih, poganskih i spiritualnih krugova, i pun Mjesec smatraju osobito važnim, primjerice za meditacije. U pozadini meditacija na pun Mjesec ili uštap, pa i crni Mjesec, stoje drevne religije, a jedini eventualni utjecaj može biti vezan za osjetljiva bića i skupine koji osobito reagiraju na pomake u cirkadijskim ritmovima, poremećaju sna ili pomaku poput jet laga.

Stoga crni Mjesec jest samo pauza ili svjetlosno zatišje koje možemo, što se astrologije tiče, smatrati uobičajenom frekventnom pojavom. Zastrašujuća značenja toga nisu dio astrološke tradicije, budući da je riječ o previše frekventnoj pojavi predugo poznatoj ljudskom rodu da bismo u njoj vidjeli išta drugo osim alegorijske svjetlosne pauze.

Što, dakle, treba činiti za vrijeme crnog Mjeseca? Odgovor je - ono što bi i inače najradije radili u produženom trajanju mraka.