Da li grad predstavlja ljude ili ljudi predstavljaju grad?

Izvrsna druga premijera predstave "Sjećanja gradova / Memoria civitatis," nastale u koprodukciji Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku i StudiaK iz Budimpešte, a u režiji Edvina Liverića, sinoć je sjajno odigrana u riječkom Exportu na Delti kao dio programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture.

Koliko neka predstava može biti izvrsna kada u njoj igraju dobri glumci pod znalačkom palicom još boljeg redatelja, pokazala je sinoćnja izvedba "Sjećanja gradova", u prostoru praznom, bez scenografije, uz minimalnu uporabu svjetla kao dizajna i uz dobro ozvučenje.

Predstava koja u sebi nosi povijesnu priču doba emigracije i promjena vladara kroz čulnu tekstualnu ekspresiju, kao art slike vremena koje je iza nas ali se dodiruje i sadašnjosti u mnogim bitnim segmentima.

Izvedba je na mađarskom, engleskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku i dijalektima primorskog, fiumanskog i istarskog podneblja, uz titlovani prijevod i to čini sjajnu gibljivost igre, uz međuigru s publikom koja postaje dio povijesnog egzodusa ljudi iz Budimpešte i Rijeke prema New Yorku, ali i današnje priče odlaska Hrvata izvan granica svoje domovine.

Slike nekadašnje Rijeke kroz senzibilne ispovijedi glumaca koji hodaju utrtim ulicama nekadašnjeg grada kroz stoljeća, uz izvrsno izabranu glazbenu podlogu, otvaraju nam neke zaboravljene kutke grada u kojem živimo i kroz koji su u odlasku u emigraciju prošla poznata svjetska imena ukrcavajući se na brod za odlazak u Porto Barošu, gdje s koferima u rukama, kroz otvorena vrata prostora za izvedbu odlaze i glumci na kraju predstave.

Je li grad predstavlja ljude ili ljudi grad? Ili je sve to vitalna uravnoteženost sjećanja ucrtanih u stope gradskih ulica, trgova, zgrada i duša ljudi?

Poslušajte osvrt Glorije Fabijanić Jelović: