Djeca i pandemija: treba li ih štititi od loših vijesti i neizvjesnosti?

Živimo u kaotičnim vremenima i djecu instinktivno pokušavamo zaštititi od loših vijesti, panike i neizvjesnosti. Je li dobro djecu štititi od svijeta ili je bolje da znaju što se događa, pa i to da nas je strah, pitali smo psihologinju Sanju Tatalović Vorkapić s Učiteljskog fakulteta u Rijeci.

Naša djeca, zajedno s nama, odjednom žive u nekom sasvim drugačijem svijetu. Uskoro će svoj prvi rođendan proslaviti bebe koje ni ne znaju za svijet u kojem ljudi ne nose maske u javnim prostorima. Srećom, znamo da su djeca su otporna i prilagodljiva, i više nego odrasli, ali istovremeno su ipak i nježna, osjetljiva i ranjiva, pogotovo ako osjete strah kod svojih roditelja ili skrbnika, kad vide da ni oni nisu siturni što bi bilo dobro a što ne.

Trebamo li nastojati od djece sakriti svoje strahove i strepnje kako bi se osjećala sigurnijima ili je bolje priznati da nam nije lako ali se trudimo prebroditi teška vremena?

"Uvijek je bolje djeci reći istinu jer ona ionako vide da se nešto događa. Ključno je pritom regulirati vlastite emocije, ne dozvoliti im da budu prenaglašene i da izgleda kao da nad njima nemamo kontrolu", savjetuje psihologica dr. sc. Sanja Tatalović Vorkapić s Učiteljskog fakulteta u Rijeci.

Izvrstan primjer dobroga kriznog komuniciranja s djecom - koje uvijek, pa i u najneizvjesnijim situacijama kakve upravo proživljavamo, mora ponuditi ono što možemo učiniti da bi bilo lakše - možete pronaći i u elektroničkoj slikovnici “Nešto se jako čudno dogodilo u mojem gradu” američke psihologinje Jenny Yen sa Sveučilišta u Kaliforniji koju je prevela prof. Tatalović Vorkapić.

U slikovnici ćete saznati kako djetetu objasniti zatvaranje odnosno lockdown, zašto svi nose maske, zbog čega mora smanjiti fizičke kontakte, kako smanjiti strah od bolesti, zašto nema cjepiva ni lijeka i ono najvažnije: kako dijete usmjeriti da razmišlja o zajednici kojoj može pomoći, i tako smanjiti vlastitu tjeskobu.

Svaka razvojna dob donosi drugačije probleme: od dojenčadi kojoj treba što više tjelesnog dodira i mimike lica, budući da u javnosti vidi ljude pod maskama, preko školske djece koja moraju paziti na higijenu i distancu što im je poprilično teško do tinejdžera kojima je društveni kontakt neophodan. Roditelji se moraju suočiti sa svim tim preprekama - kako to učiniti? Kako reagirati? Poslušajte "Zdravljak"!