Hrvatski radio

Radio Rijeka

16:34 / 11.03.2016.

Autor: Tajana Petrović Čemeljić

Dr. Ivica Puljak: Budućnost pripada onima koji najviše znaju

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Kako izgleda radni dan znanstvenika? Što znači surađivati s najpoznatijim laboratorijem na svijetu - sa CERN-om? Četrdesetak riječkih srednjoškolaca ima priliku osjetiti kako je raditi moderna istraživanja u fizici, rame uz rame sa hrvatskim znanstvenicima koji već desetljećima surađuju s CERN-om.

Jedan od njih je i Ivica Puljak, uz kolege sa splitskoga Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Marka Kovača i Tonija Šćulca. Oni će, uz riječke srednjoškolce koje je u Gimnaziji Andrije Mohorovičića okupila profesorica fizike Patricija Nikolaus, u subotu 12. ožujka sudjelovati u svjetskom projektu kojim se fiziku elementarnih čestica želi približiti široj javnosti.

Tako će u dva mjeseca znanstvenici u 200 sveučilišta i instituta u 40 zemalja ugostiti više od 10 tisuća srednjoškolaca. Svi će oni planetarno surađivati u eksperimentalnoj fizici elementarnih čestica onako kako se to radi u laboratoriju CERN. Imat će priliku iz prve ruke saznati kako se provode globalna istraživanja, koja su danas miljama daleko od uvriježenog stereotipa o usamljenim čudacima. Danas su ti "čudaci", naime, itekako povezani i umreženi.

- Upravo tako, mi iz CERN-a volimo za sebe reći da smo izumili World Wide Web upravo radi toga da omogućimo sebi komunikaciju, da radimo kod svoje kuće, na sveučilištima na kojima inače radimo, a da se umrežavamo i svaki dan komuniciramo i na takav način radimo - kaže dr. sc. Ivica Puljak u razgovoru za Radio Rijeku. "Dakle, mi smo u biti začetnici ideje distribuiranja ili surađivanja preko cijelog svijeta u znanstvenim idejama. I ono što je zanimljivo, ovaj naš projekt, na kojem radimo već više od 20 godina i u kojem sudjeluje nekoliko tisuća ljudi - recimo, u našoj kolaboraciji ima tri tisuće ljudi iz cijelog svijeta - to je prvi put da se cijeli svijet ujedinio oko ideja. A one ideje koje ujedinjuju ljude su u biti znanstvene ideje, jer vi možete misliti jedno, ja drugo, a način na koji ćemo odlučiti tko je od nas u pravu jest eksperimentom. Mi napravimo eksperiment, i rezultati eksperimenata pokazuju koje su ideje realizirane u prirodi, a koje nisu.

- Učenici će zapravo dobiti priliku sudjelovati u jednom takvom procesu.

- Da, ideja je da učenici jedan dan provedu s nama i osjete kakvu vrstu istraživanja radimo, da osjete ljepotu znanosti. Ono što bismo im željeli prenijeti je entuzijazam bavljenja znanošću. Možda motiviramo nekog od njih da se njome bave, jer mi smatramo da će vrijeme koje dolazi biti ispunjeno znanošću i znanjem. Ovo stoljeće u kojem sada živimo bit će ne samo stoljeće znanja, nego stoljeće znanosti. Učenici će jedan dan provesti s nama - ujutro ćemo imati predavanje na kojem ćemo im pokazati i ukratko objasniti čime se mi to bavimo, prezentirat ćemo im kako smo pronašli Higgsov bozon… Zatim ćemo svi zajedno otići na ručak, a nakon toga ćemo im pokazati kako analizirati podatke. Oni će nakon toga analizirati podatke i na kraju će to prezentirati ostalim kolegama iz svijeta.

- Učenici će dobiti iste one podatke pomoću kojih ste vi prije tri otkrili Higgsov bozon.

- Da, mi ćemo njima odabrati podatke jer naravno, mi tih podataka imamo jako, jako puno. Da vam ilustriram koliko mi tih podataka imamo: da sve podatke koje smo do sada prikupili našim eksperimentima stavimo na CD-ove, i onda te CD-ove stavimo jednog na drugoga, dobili bismo toranj viši od 60 kilometara! Zato smo im selektirali podatke koji su sad distribuirani po cijelom svijetu i svaka grupa od dvoje učenika dobit će po sto podataka koje će onda analizirati. I uglavnom se dogodi ono što nas jako veseli - moramo se malo pohvaliti s našim učenicima: mi to radimo već pet godina i prošli smo stotinjak različitih grupa iz Hrvatske i cijelog svijeta, i naši učenici su uglavnom bolji od drugih, oni brže i prije analiziraju podatke i kompletnije to naprave. To nas jako veseli.

- Kad tako dobiješ podatke i priliku da sâm na neki način ponovno "otkriješ" nešto kao što je Higgsov bozon, to je doživljaj koji se pamti...

- Da samo vidite kako su oni tada sretni! Ideja je sljedeća: mi im damo podatke u kojima se protoni sudaraju. Iz tih sudara izlaze na stotine čestica u prostor, koje se onda kompjuterski rekonstruiraju, i u tim česticama morate prepoznati specijalne tipove čestica i njihove karakteristike, i zaključiti što se dogodilo u samoj točki sudara. A ono što se dogodilo u samoj točki sudara je isto ono što se dogodilo kad se stvorio svemir prije 13,8 milijardi godina. Tada svemir nije bio star ni jednu sekundu niti jedan milijuntni dio sekunde, nego milijuntni dio jednoga milijuntnog dijela jedne sekunde. Takve uvjete mi rekonstruiramo u sudaru protona, i to je ono što će učenici gledati, pokušati pronaći neke nove čestice koje su se tu eventualno pojavile i - ono što smo im mi stavili u te podatke (nadam se da neće baš svi ovo čuti ili pročitati, da im ne pokvarimo iznenađenje) - moći će u tim podacima pronaći i Higgsov bozon... I da vidite kako su oni sretni kad pronađu Higgsov bozon! To izgleda kao tragovi čestica na računalu, ali onda oni rade selfije pa se slikaju s tim, bude baš zanimljivo.

- Osim učenika iz Rijeke tu će još u subotu biti njihovi kolege iz još četiri grada.

- Kulminacija cijeloga događaja je u 16 sati kada ćemo se videokonferencijom spojiti s Varšavom, Antverpenom, Evorom iz Portugala i još jednim gradom na Cipru. Učenici u svim tim gradovima će jedni drugima prezentirati rezultate. Od naših učenika odabrat ćemo dvoje koji dobro govore engleski, malo ćemo ih trenirati što reći i kako predstaviti rezultate. Oni će svi raspraviti o tim rezultatima i na kraju napraviti još jednu stvar koju mi često radimo: sve će rezultate ujediniti i vidjeti što to znači kad više ljudi radi zajedno, kako njihovi rezultati tada postaju još relevantniji i još bolji. Upravo to spajanje na videokonferenciju i zajednički rad je nešto što mi svakodnevno radimo. Mi u svome poslu svakodnevno komuniciramo s raznim ljudima iz cijeloga svijeta i s njima izmjenjujemo ideje i rezultate, i diskutiramo, i tako zapravo izgleda naš svakodnevni rad.

- Osim što ste i sami vrhunski znanstvenik, neumorni ste u popularizaciji znanosti. Neki smatraju da je znanost postala toliko složena da je obični ljudi teško pojme i razumiju, pa svjedočimo čak i porastu praznovjerja koje nudi pojednostavljenu i razumljiviju sliku svijeta. Kakva su vaša iskustva, vi ne posustajete…

- Mislim da je moj posao da populariziram i promoviram znanost. Održao sam jako puno, možda i više od dvjesto različitih predavanja, za ljude od 7 do 77 godina, i vidim da sve ljude to zanima. Još nisam naišao na nekoga koga ne zanimaju stvari poput toga odakle smo došli, kako izgleda svemir, kako je evoluirao, kako je nastao, kako će završiti, od čega se sastoji… Ljude zanimaju te stvari! Zanima ih znanost, zanima ih tehnologija. Mislim da je jako važno ovo što ste rekli: često nam jednostavnije ideje, odnosno lakši putovi, izgledaju primamljivije, mislimo da ćemo lakše doći do nečega, a uglavnom je u životu sve što vrijedi - teško. Mi želimo kroz znanost promovirati taj način razmišljanja, da postoji velika vrijednost u znanju i radu, da budućnost pripada onima koji budu znali i onima koji budu dublje uronjeni u znanost. Ona društva koja više ulažu u znanost i u znanje bit će uspješnija i u njima će se ljudi bolje snalaziti u budućnosti koja će biti fantastična za sve nas - a najbolja za one koji najviše znaju.

- Higgsov bozon je otkriven, što sada tražite u CERN-u?

- Sada smo energiju koju smo prije imali u sudarima tih protona povećali skoro dvostruko, što je ekvivalentno još bližem pomaku prema samome početku svemira. Zakoračili smo u novo područje energija i gustoća energije, što znači da sada ispitujemo nepoznato. Znate, koliko god mi znanstvenici volimo naše teorije, i one su stvarno jako dobre za opisivanje prirode, mi još više volimo kad te teorije ne funkcioniraju, kad moramo pronaći nešto novo. Ove teorije koje sad imamo su jako dobre, one opisuju praktički svu prirodu oko nas - naravno, ima još jako puno problema na koje ne znamo odgovor. Recimo, problem koji se smatra najvažnijim u cijeloj znanosti je pitanje od čega se sastoji svemir. Svemir oko nas, vidljivi svemir, koji ima otprilike sto milijardi galaksija od kojih svaka ima po sto milijardi zvijezda veličine našeg Sunca, to je samo pet posto svemira. A 95 posto svemira se sastoji od takozvane tamne materije i tamne energije, za koju imamo nekih ideja što bi to moglo biti, ali smo daleko od toga da to pronađemo. U našem akceleratoru sada testiramo neke od hipoteza od čega bi se, na primjer, mogla sastojati takozvana tamna materija. Pored toga, kako smo iskoračili u novo područje, i tamo tražimo Higgsov bozon, da ga nađemo i u tom području, da ponovno izmjerimo njegova svojstva, i da jako precizno mjerimo postojeće procese koje znamo, nadajući se da bi, ako u tom preciznom mjerenju vidimo negdje neka odstupanja od onog što očekujemo, to signaliziralo da postoji nova fizika, tj. nova teorija koja bi nam opisivala te nove fenomene.

- Dakle, nije ni najmanje dosadno…!

- O ne, ne..! Uvijek govorim da je moderna znanost fantastičnija od znanstvene fantastike! I uvijek ohrabrujem ljude: umjesto da po internetu čitaju razne stranice o raznim teorijama zavjere, energiji koja kola i tako dalje, da se, recimo, pretplate na Scientific American, to bi bilo puno bolje utrošeno vrijeme za upoznavanje moderne znanosti. Jer u modernoj znanosti ima tako lijepih i fantastičnih stvari da ne treba tražiti fantastiku izvan toga.