Dr. Valković o bolestima glave, vrata i tumoru mozga: oprezno s mobitelima!

Danas se bavimo bolestima i zdravljem mozga, glave, vrata i štitnjače, znači nekom vrstom matične ploče ili komandnog mosta našeg organizma. Jesu li povezani tumor mozga i uporaba mobitela, zašto je važno odmarati glas i koliko je zapravo rijetko zloćudno oboljenje štitnjače?

Najvažnije bolesti mozga su moždani udar, različite demencije i tumori mozga. O moždanom udaru smo govorili u našoj emisiji o aterosklerozi, a za demencije je najvažnije znati da su heterogena grupa bolesti obilježena propadanjem intelektualnih funkcija. Uglavnom se javljaju u starijih ljudi, a različitog su uzroka i težine.

Simptomi ove grupe  bolesti su zaboravljivost, ali i propadanje drugih intelektualnih funkcija. Bolesnici mogu biti povremeno nemirni (posebno noću) ili čak agresivni. Ponekad obitelj primjećuje da vole "pobjeći" od kuće. Ovim simptomima često prethode simptomi vrlo slični depresiji: gubitak volje i interesa, poremećaji spavanja, promjene raspoloženja, sklonost nevjerovanju i sumnjičavost prema najbližima. 

Ono što stručnjaci danas preporučuju kao prevenciju je prije svega da naš mozak bude stalno u akciji, da ga na neki način tjeramo da radi: dobro je čitati knjige, kartati, rješavati zagonetke i križaljke. Nemojte ići kući ili u grad uvijek istim putem, već natjerajte vaš mozak da radi, da se suočava s novim situacijama. Nadalje, neki stručnjaci smatraju da je u zaštiti od demencija važna i mediteranska prehrana, što manji unos alkohola, adekvatno kretanje i tjelovježba i barem 7 - 8 sati kvalitetnog sna.

Tumori mozga: najčešće je riječ o metastazama

Tumori velikog i malog mozga relativno su rijetki te čine do 2 posto svih zloćudnih novotvorina u ljudi. Javljaju se kako u djece, tako i odraslih, podjednako u oba spola, a stopa incidencije varira od 5 do 15 novooboljelih na 100 tisuća stanovnika.

Simptomi tumora mozga su glavobolja, vrtoglavica, poremećaji ravnoteže, njuha, vida, epileptički napadi. Bilo kakvi drugi neurološki ispadi, promjene ponašanja ili intelektualnih funkcija također se mogu javiti u ovoj bolesti. Ovi su simptomi prvenstveno određeni lokalizacijom te veličinom tumora i zahtijevaju javljanje liječniku.

Oni mogu biti primarni (nastali su u mozgu) ili pak sekundarni (metastaze ili presadnice) koji su mnogo češći, a gdje je tumor nastao negdje drugdje u tijelu, a onda se proširio i na mozak. Međutim, neovisno o načinu širenja, već sama lokalizacija ovih tumora u mozgu, gdje se na relativno skučenom prostoru nalaze živčani centri koji rukovode našim  motornim, intelektualnim, emocionalnim i vegetativnim funkcijama, čini ih zapravo opasnim. Rast ovih tumora povećava tlak u glavi jer je mozak smješten unutar čvrstoga koštanog oklopa lubanje koji sprječava širenje, što također može biti pogibeljno.

Oprezno s mobitelima!

Kad je riječ o rizicima koji mogu pospješiti razvoj ove bolesti, situacija je dosta nejasna, i nužna su daljnja istraživanja. Prethodna izloženost tijela radioaktivnom zračenju (najčešće u terapijske svrhe) dovodi do povećanja rizika za razvoj ove bolesti. Uporaba nekih sintetičkih umjetnih sladila (npr. aspartama) te prekomjerna izloženost pesticidima i nekim kemikalijama (npr. vinil-klorid, akrilonitril) također su, u nekim istraživanjima, povezani s nešto češćim nastankom raka mozga, ali za definitvno mišljenje potrebno je još dokaza.

Pri kupnji mobilnog telefona treba se raspitati koliko zrači dotični model. Neki od znanstvenika savjetuju da razgovori budu što kraći, da koristimo slušalice ili zvučnik umjesto da mobitel prislanjamo na uho, a dok biramo traženi broj, pa sve dok nam se ne javi osoba koju smo zvali, uputno je mobitel držati dalje od uha (tj. mozga). Konačno, nemojte spavati blizu mobilnog telefona. 

Što se tiče mobilnih telefona, podaci kojima raspolažemo nisu jednoznačni: za sada nemamo sigurnih podataka o tome da mobiteli mogu izazvati tumor na mozgu i sigurno je potrebno još istraživanja u svrhu konačnog rasvjetljavanja ovog prijepora. Ipak, postoje rezultati nekih istraživanja koji nam sugeriraju da uporaba mobitela možda može povećati mogućnost oboljevanja od tumora mozga. Naravno posebno oprezan treba biti kada su u pitanju djeca.

Iako kao roditelj dobro poznajem blagodati što nam pruža mobitel, kojim u svakom trenutku mogu provjeriti gdje je dijete i je li sve "pod kontrolom", ovdje bih iznio svoje osobno mišljenje i preporučio roditeljima donekle restriktivnu politiku prilikom kupnje i uporabe mobitela (to više što je dijete mlađe životne dobi). Mislim da je u ovoj situaciji mudro i za odrasle da razgovaranje mobitelima svedu na najmanju razinu, a duge razgovore prepuste susretima uz kavu ili bar fiksnoj telefoniji.

 O prevenciji tumora mozga postoje malobrojna istraživanja koja sugeriraju moguću zaštitnu ulogu melatonina (hormona proizvedenog u mozgu koji je upleten u regulaciju sna) te nekih namirnica (npr. zeleni čaj), koje na neki način, možda, mogu donekle smanjiti mogućnost razvoja tumora mozga.

Tumori glave i vrata: u svijetu česti, u nas nešto rjeđi

Zloćudni tumori glave i vrata imaju dosta zajedničkih osobina obzirom na čimbenike koji ih izazivaju te način na koji se liječe pa se, zbog toga, najčešće zajedno razmatraju. U ovu grupu novotvorina pripadaju rak usne šupljine i jezika, rak grkljana, rak ždrijela, kao i rak žlijezda slinovnica te paranazalnih sinusa (šupljina u kostima glave).

Uzevši čitav svijet, ova grupa tumora je veoma česta: zauzima šesto mjesto na ljestvici najčešćih vrsta raka, ali u nekim djelovima Kine i na Tajvanu to je najčešći tumor muškog spola, gdje vodi i na ljestvici uzroka smrti. Na sreću, u nas je situacija bolja te tumori glave i vrata čine oko pet posto svih zloćudnih novotvorina, i otprilike su trostruko češći u muškaraca nego li u žena (dok je npr. rak grkljana čak desetak puta učestaliji u muškom spolu). 

Duhan i alkohol najveći faktor rizika

Čimbenici koji zasigurno imaju važnu ulogu u nastanku ovih tumora su brojni. Vjerojatno već pogađate s kojim ću od njih početi - ponajvažniji čimbenik rizika je duhan, bez obzira puši li se (kao u nas) ili se žvače (kao što je običaj u nekim dijelovima Azije). Nadalje, prekomjerno uživanje alkohola sljedeći je važan etiloški čimbenik. Naravno da uživanje alkohola i pušenje udruženi zajedno imaju pogubniji učinak negoli samo jedna od ovih navika.

I upravo tu je odgovor zašto je ova vrsta raka značajno češća u muškaraca - zato jer se oni češće odaju cigaretama i alkoholu negoli žene. To me podsjetilo na rezultate jednog istraživanja britanskih znanstvenika koji su zaključili da su muškarci, zbirno gledavši, zbog lošijih zdravstvenih navka - prvenstveno prekomjernog uživanja u duhanu i alkoholu, ali i sklonosti zanemarivanju simptoma te prekasnom odlasku liječniku - u znatnije lošijem položaju od žena. 

Prehrambene navike, točnije konzumiranje usoljene ribe, mesa i povrća (uobičajeno u Eskima i Kineza), povezano je s većom učestalosti ove vrste raka, posebno ždrijela, baš kao i zaraza nekim virusima, što se danas sve više istražuje (posebno su važni humani papiloma virus te Epstein-Barrov virus). Čini se da manjkava svakodnevna higijena usne šupljine te dugotrajne mehaničke traume u usnoj šupljini (izazvane kvarnim zubima ili lošim protezama), kao i dugotrajne upale, izloženost azbestu, niklu ili, u slučaju raka grkljana, dugotrajno pretjerano naprezanje glasa, mogu povećati šansu za obolijevanje. Stoga, naprežete li glasnice profesionalnim govorenjem ili pjevanjem, savjetujem vam da ih povremeno odmorite - šutnjom.

Znakovi bolesti: rano prepoznavanje život znači!

Rak usne šupljine može nastati bilo gdje u ustima, uključivši usne te jezik, gdje se i najčešće javlja. Obično bolesnik zamjećuje veću ili manju "ranu" ili "zadebljanje" u ustima, crvenkaste ili bjelkaste boje, koja s vremenom ne cijeli, već se povećava. One mogu i ne moraju boljeti, a mogu biti sklone krvarenju. Mogu biti prisutne teškoće žvakanja, gutanja ili pomicanja jezika.Ukupno uzevši, rano otkriveni tumori usne šupljine ukoliko se liječe, imaju vrlo dobru prognozu.

Grkljan je organ koji stvara glas uz pomoć glasiljka, tj. glasnih žica koje se nalaze u njemu. Na rak gkljana najčešće upućuje promuklost, pa traje li ona više od mjesec dana (posebno ako ste pušač - sadašnji ili bivši), odmah treba posjetiti liječnika. Rjeđe, na ovu vrstu raka mogu upućivati otežano disanje, eventualno i gutanje. Jednostavnim, brzim i znalačkim otorinolaringološkim pregledom grkljan se može dobro prikazati, kao i promjene u njemu. Ponovno važna činjenica: ukoliko se rak grkljana otkrije u ranom stadiju, dok je još relativno mali, njegova izlječivost je velika!

Ždrijelo je dio kako probavnog, tako i dišnog sustava. Ono se sastoji od tri dijela: gornjeg - koji se nalazi iza nosne šupljine, srednjeg - koji se nalazi iza usne šupljine te  donjeg - koji se prostire iza grkljana. Simptomi raka ždrijela su otežano disanje, slabljenje sluha, glavobolje, otežano i bolno gutanje, bolno sijevanje prema uhu te uvećanje limfnih čvorova na vratu.  

Štitnjača je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem koja se nalazi na prednjoj strani vrata. Baš kao što su mali ljudi često nosioci velikih djela, iako malih dimenzija, učinak koji štitna žlijezda postiže u organizmu lučenjem hormona (tiroksin i trijodtironin) neprocjenjiv je i nezamjenjiv, posebno u regulaciji metabolizma. No, kako to obično biva, ovaj organ može biti i mjesto gdje nastaju razne bolesti.

Štitnjača: mala žlijezda s velikim utjecajem

Na bolesti štitnjače najčešće ukazuju simptomi pojačanog ili oslabljenog djelovanja hormona štinjače. Simptomi pojačanog rada štitnjače su mršavljenje (iako je apetit dobar), ubrzan i / ili nepravilan rad srca, pojačano znojenje, drhtanje ruku, umor, nesanica, nepodnošenje topine, učestala stolica, oči mogu biti jako izbuljene, kosa je krhka i razrijeđena, nesanica i razdražljivost, štitnjača može biti povećana...

Simptomi oslabljenog rada štitnjače su porast tjelesne težine iako bolesnik ne jede više negoli prije, otok oko očiju i na nogama, nepodnošenje hladnoće, usporenost, gubitak energije, umor, pospanost, bezvoljnost, zatvor, promuklost, kosa je suha, poremećaji menstruacijskog ciklusa...  

Imate neke ili većinu ovih simptoma, odmah se obratite svom liječniku jer će se jednostavnim vađenjem krvi i određivanjem razine hormona moći vidjeti luči li vaša štitnjača hormone u normalnoj mjeri i treba li dodatna obrada.

Čvor u štitnjači: vrijeme za liječnički pregled - ali bez panike!

Različiti čvorovi, od kojih neki mogu biti ispunjeni tkivom, a neki tekućim sadržajem, prilično su čest nalaz u štitnjači, ali je, srećom, samo manji broj njih zloćudan. Ipak, napipate li čvor u štitnjači (ili se on vidi na ultrazvuku), obaveno je potrebna daljnja obrada - jer to ne mora ali može biti rak.

Na rak štitnjače otpada oko jedan posto svih zloćudnih tumora, čime ne spada u česte tumore, iako je to najčešći rak žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Bolest se najčešće javlja između 25. i 60. godine života, nekoliko puta češće u žena, negoli u muškaraca. Međutim, uzmemo li u razmatranje smrtnost od svih zloćudnih bolesti zajedno, od raka štitnjače umire otprilike oko 0,2 posto ljudi.

Jod je potreban za normalan razvoj, stvaranje hormona i funkciju štitnjače. Ukoliko u prehrani ima premalo joda, nastati će struma štitnjače (povećana štitnjača) i njena oslabljena funckija. Ukoliko ovaj nedostatak trpi dijete u majčinoj utrobi za vrijeme trudnoće i nakon poroda, može se razviti kretenizam. Upravo zbog toga u našoj zemlji i mnogim drugim zemljama postoji zakon po kojem se sol mora jodirati, pa tako solju unosimo i potreban jod. Postoje namirnice koje mogu ometati apsorpciju joda i stvaranje hormona štitnjače - to su kupus i srodne biljke, senf, slatki krumpir, soja, kikiriki. S druge strane, namirinice koje potiču rad štitnjače su mrkva, šparoge, špinat, sjemenke suncokreta, avokado, marelice, maslinovo ulje.   

 

Prema tome, znatno manje ljudi umire od bolesti, negoli ih oboli, što govori o visokom postotku izliječenja. Prema dostupnim podacima, u našoj zemlji otkrije se godišnje oko 450 novih slučaja ove bolesti. Rak štinjače nije jedinstvena bolest, već postoji nekoliko histoloških oblika koji su različito opasni. Srećom oni najčešći su manje opasni i visoko izlječivi.

Rizična radioaktivnost

Čimbenici koji su povezani s nastankom raka štinjače su, prije svega, prethodno radioaktivno zračenje područja vrata, što je najčešće vezano za liječenje nekih drugih zloćudnih bolesti radioterapijom, a rjeđe uz havarije nuklearnih postrojenja.

Nakon stravičnihi i neoprostivih bacanja atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki te havarije u Černobilu drastično je porastao broj karcinoma štitnjače u lokalnom pučanstvu, uz, naravno, i druge vrste zloćudnih oboljenja, a zasigurno će to vrijediti i u slučaju Fukušime.

Zbog toga bi ljudi koji su u svome životu primili povećane doze radioaktivnog zračenja trebali biti podvrgnuti češćim kontrolama štitne žlijezde. Nadalje, neke kronične upale štitnjače te dugotrajno smanjen unos joda u hrani može donekle povećati šansu za razvoj nekih oblika raka štitnjače.

Isto tako, veoma rijetko, sklonost raku štitnjače (medularni tip) može se nasljeđivati od roditelja, što se javlja u nekim rijetkim nasljednim poremećajima. Neka istraživanja ukazuju da je ova bolest češća u bolesnika koji boluju od celijakije, pa i njima savjetujemo češće preventivne slikovne preglede štitne žlijezde. 

Kako prepoznati rak štitnjače?

Od prvih simptoma ili znakova bolesti treba izdvojiti bolan ili češće bezbolan čvor u štitnjači, kojeg bolesnik sam napipa ili na neki način primijeti s prednje te bočne strane vrata (iako je već rečeno da je većina čvorova u štitnjači dobroćudna). Jednako tako, bol ili nelagodna osjetljivost u grlu ili vratu, promuklost, otežano gutanje ili disanje, povećani limfni čvorovi na vratu, također mogu biti prvi simptomi i znakovi bolesti. Rak štitnjače može se pojaviti u od ranije povećanoj štitnjači (strumi) pa se i tu preporuča oprez i praćenje bolesnika. 

Konačno, mnoge neugodne i neočekivane stvari u životu bivaju otkrivene posve slučajno, pa se tako ova vrsta raka nerijetko otkrije na sistematskom pregledu kada se radi ultrazvuk štitnjače, pa tu pretragu svakako možemo preporučiti.

(U sljedećoj emisiji "Zdravljak" govorit ćemo o zdravlju i bolesti pluća, krvi i limfe...)

--------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

--------------

Vaša pitanja o zdravlju ili prijedloge za zdravstvene teme o kojima želite znati više, možete uputiti na mail adrese: [e-mail] ili [e-mail], s naznakom "Zdravljak".