Dr. Valković: Redoviti pregledi dojki, maternice i jajnika spašavaju život!

Rak dojke najčešća je vrsta raka i najsmrtonosniji zloćudni tumor u žena. Od raka vrata maternice najčešće obolijevaju mlade žene, a rak jajnika ima najgore prognoze među ginekološkim tumorima. Dobra vijest je da su svi ti tumori izlječivi otkriju li se na vrijeme, redovitim pretragama!

Govoreći o zdravlju dojki, zapravo ćemo govoriti o samo jednoj, najvažnijoj i najtežoj bolesti - to je rak dojke, prava pošast današnjeg doba. Ta bolest među ženama u našoj zemlji najčešća je vrsta raka i najčešći uzrok smrti među svim zloćudnim tumorima. 

Prema podacima koje sam pronašao, u Hrvatskoj se godišnje razboli više od 2400 žena, a stopa incidencije je u porastu. U SAD-u svaka osma odrasla Amerikanka oboli od raka dojke. Dijagnoza se najčešće postavlja između 40. i 70. godine života, ali današnji je trend da se bolest sve češće javlja i u mlađim dobnim skupinama, kod žena između 20. i 40. godine života.

Najvažniji rizični čimbenik za ovu bolest je, naravno, ženski spol - ali ne treba zaboraviti da, iako rijetko, i muškarci mogu oboljeti od raka dojke. Nasljeđe ima značajnu ulogu u pojavi bolesti, i to je od velike važnosti. Žene čije su majke i sestre (pa čak i kćeri) bolovale od raka dojke imaju značajno veću šansu da se i one razbole (otprilike dvostruko). Danas je otkriveno nekoliko gena (BRCA 1, BRCA 2, p53) čije mutacije dovode do pojave raka dojke u visokom postotku (a također i jajnika) koji se nasljeđuje, a mogu se otkriti posebnim genetskim tj. molekulskim pretragama.

Ostali rizični čimbenici koji se u literaturi spominju su pretjerana debljina, prekomjerno uživanje u masnoj hrani, crvenom mesu, alkoholu i cigaretama, kao i sjedilački način života. Nadalje, izlaganje radioaktivnom zračenju (posebice grudnoga koša) ranije u životu (najčešće u terapijske svrhe), rani nastup prve menstruacije te ukoliko je žena nerotkinja ili kasna prvorotkinja, također ponešto povećavaju šansu od pojave bolesti. Žene koje su već imale rak dojke imaju povišeni rizik da se bolest ponovo razvije na nekome drugom mjestu u njihovim dojkama. Od ranije dijagnosticiranih bolesti, nezloćudne proliferativne bolesti dojke (posebno atipična hiperplazija) dokazani su rizik za karcinom. Dugogodišnje korištenje nekih kontracepcijskih pilula te nadomjesne hormonske terapije, kao i izloženost pesticidima, po nekim istraživanjima nešto povećavaju rizik od bolesti. 

Taj rizik mogu ponešto smanjiti prethodni porodi, dojenje, kasni nastup menopauze, ali i svakodnevna fizička aktivnost, normalna tjelesna težina te redovita konzumacija svježega voća i povrća. Moguće je da povećani unos folne kiseline, po nekim istraživanjima, umanjuje rizični učinak prekomjernoga korištenja alkohola.

Važnost (samo)pregleda

Najčešće se rak dojke otkrije tako što žena, netko njoj blizak ili pak njezin liječnik napipaju čvor u dojci, koji je najčešće bezbolan. Drugi scenarij otkrivanja raka dojke su slučajno otkriveni karcinomi prilikom sistematskih pregleda dojke mamografijom (rendgenska pretraga dojke usmjerena na rano otrivanje raka) ili pak ultrazvučnim pregledom. Rjeđe simptomi raka dojke mogu biti iscjedak iz dojke (može biti i sukrvav), bolnost dojke, znakovi upale dojke, promjene na koži iznad dojke (koža namreškana poput narančine kore) ili pak promjene izgleda bradavice (npr. uvučenje bradavice).

Nema tih riječi kojima bismo mogli naglasiti ogromnu vażnost koju ultrazvučni pregledi dojki i mamografija imaju za svaku żenu! Iz svoje prekse sjećam se desetak žena koje sam, posve nevezano za hematološki problem zbog kojeg su došle k meni, nagovorio na mamografiju koju nisu pravile redovito, i u kojih se tom pretragom otkrio rak dojke u ranoj fazi. Sve te pacijentice su žive i sada zdrave.

Stoga, već od 20. godine života pa nadalje obavezno je svaki mjesec obaviti samopregled dojki (najbolje između 5. i 10. dana ciklusa), što znači da svaku dojku morate temeljito pogledati te ispipati dio po dio, tražeći nesimetričnost ili bilo kakvo povećanje dojke, promjene na koži ili bradavici, iscjedak iz bradavice ili eventualnu kvržicu, tj. zadebljanje u grudima. Osim samopregleda, svake tri godine bi trebalo napraviti klinički pregled dojki od strane liječnika profesionalca. Detalje o samopregledu dojki možete potražiti kod svog obiteljskog liječnika ili odabranog ginekologa.

Za žene od 40. godine života naviše, svake godine ili, po nekima, svake druge godine, valjalo bi učiniti klinički pregled dojke te mamografiju. U žena visokog rizika, koje imaju slučajeve raka dojke u najbližoj rodbini, preporučene preglede valja započeti ranije: počevši od 20. godine mora se svake godine učiniti klinički i ultrasonografski pregled dojki, prvu mamografiju najkasnije s 35 godina, i nadalje ponavljati mamografske preglede svake godine (ili svake dvije). U žene u kojih su dokazane mutacije gena BRCA1 i BRCA2, rak dojke će se do 70. godine pojaviti u čak 50 do 80 posto slučajeva, i te żene se odmah po otkrivanju mutacije moraju posavjetovati sa stručnjakom o mogućnostima liječenja.

Najvažnije je da nas strah od bolesti nikad – ali baš nikad – ne smije paralizirati i omesti u redovitim preventivnim pregledima! Nemojte ih odgađati, jer kako kaže jedna španjolska poslovica: "Sutra je najzaposleniji dan u tjednu" - a ovo treba napraviti već danas, ako nismo do sada!

Rak maternice: prevencija glavu čuva!

Maternica je organ iz kojeg smo svi krenuli na naše zemaljsko putovanje, ona nam je davala utočište i u njoj smo rasli u tijelu majke prije rođenja. Ona pripada ženskome spolnom sustavu, a nalazi se u maloj zdjelici, dakle nisko u trbuhu. Sastoji se od dva osnovna dijela: tijela i vrata (tj. grlića) maternice. Tijelo je veći, a vrat je manji dio ovog organa.

Rak maternice može se javiti u oba njena dijela, dakle u tijelu i u vratu, i u svakome od njih se razlikuje po svojim osobinama. Međutim, ono što je zajedničko ovome sijelu zloćudne novotvorine jest da se mjerama primarne i sekundarne prevecije može učiniti jako puno. Zato "ne proklinjimo mrak, već upalimo svijeće", a naše "svijeće" su znanje kako bolest spriječiti i pobijediti.

Rak tijela maternice najčešće javlja u nešto starijih žena, obično iza 60. godine života. U nastanku ovog tumora čini se da važnu ulogu ima produženo izlaganje ženskome spolnom hormonu - estrogenu. Najvjerojatnije se zbog toga ova vrsta novotvorine češće javlja u žena koje su preuhranjene i koje imaju višak kilograma, budući da se upravo u masnome tkivu stvara značajna količina estrogenskih hormona. Iz toga proizlazi da redovita fizička aktivnost i prehrana bogata voćem i povrćem, a siromašna masnoćama iz mesa te ugljikohidratima, ima zaštitnu ulogu jer sprječava debljanje.

Također, rak je češći u žena koje su rano dobile prvu menstruaciju, u kojih je menopauza (posljednja menstruacija) nastupila kasnije (nakon 54. godine života) te onih koje nisu rodile ili koje boluju od sindroma policističnih jajnika, jer su i ove skupine žena izložene dugotrajnom djelovanju estrogena. Čini se da i žene koje su uzimale hormonsku nadomjesnu terapiju za olakšavanje tegoba u menopauzi, kao i one koje imaju šećernu bolest te povišeni krvni tlak, imaju nešto veću šansu da se razbole od ove bolesti.

Simptomi bolesti najčešće obuhvaćaju ginekološko krvarenje te eventualno bolnost prilikom snošaja ili pri mokrenju. Redoviti ginekološki pregledi, koji obuhvaćaju i transvaginalni ultrazvuk i uzimanje uzoraka za citološki pregled (PAPA test) značajno pridonose ranom otkrivanju ovoga zloćudnog tumora, pa je redovito pravljenje ove pretrage imperativ za svaku ženu.

Rak vrata maternice po mnogočemu je poseban. Prvo, od ove bolesti najčeśće obolijevaju mlađe žene, prosječne starosti između 35 i 45 godina. U Europi, pa i u našoj zemlji, ova je vrsta raka na osmome mjestu po učestalosti zloćudnih novotvorina u žena, s incidencijom oko 13 novooboljelih na 100 000 stanovnika godišnje. Tako u našoj zemlji svake godine oboli oko 350 do 400 žena, a stotinjak ih podlegne bolesti.

Drugo, ova vrsta raka ima jasno definirani uzrok - to je humani paipiloma virus (HPV), tj. njegovi opasni (visokorizični) sojevi, u prvom redu soj 16 i 18, koji su i najčešći u oboljelih žena. Ovaj se virus može dokazati u velikoj većini oboljelih žena. Smatra se da se mnoge žene prilikom stupanja u spolne odnose zaraze virusom, ali većina njih, zahvaljujući svom imunološkom sustavu, uspije tijekom više mjeseci potisnuti te uništiti virus. Nažalost, jedan manji dio zaraženih žena u tome ne uspijeva.

Rak vrata maternice jedan je od svijetlih primjera kako se rak može uspješno prevenirati, bilo primarnom bilo sekundarnom prevencijom. I upravo tome možemo zahvaliti stalni pad incidencije ove bolesti u zemljama s uređenim zdravstvenim sustavom. Danas postoje dokazano visokoučinkovita cjepiva koja izuzetno djelotvorno sprječavaju zaraze humanim papiloma virusom, pa se i našoj zemlji ovo besplatno cjepivo svakako preporuča djevojčicama i dječacima u osmome razredu osnovne škole. Smatra se da će ovo cjepivo dodatno i značajno smanjiti pobol od ove vrste raka, ali i raka drugih sijela koje može izazvati HPV (rak vulve, vagine, penisa, anusa, čak u nekim slučajevima i grla tj. ždrijela).

U njih infekcija postaje trajna te se tijekom više godina razvijaju promjene, koje u početku ne predstavljaju rak, već su njegova preteča, tj. prekanceroza, koja može napredovati do raka. Neka istraživanja su pokazala da je potrebno oko sedam godina od najblažih displastičkih promjena do razvoja invazivnog raka vrata maternice.

Samim time što je ova vrsta raka uzrokovana spolno prenosivim virusom (iako se može prenijeti i kontaktom kože bez spolnog odnosa), jasno je da su čimbenici rizika za ovu bolest seksualna promiskuitetnost, rana dob stupanja u spolne odnose, rana prva trudnoća, niski socioekonomski status, pušenje cigareta, dugotrajna imunosupresivna terapija (terapija koja oslabljuje imunološki sustav organizma).

Vodeći simptom ove bolesti je krvarenje iz rodnice, tj. žena primjećuje sukrvavi iscjedak izvan menstrualnog ciklusa. Veoma često nastaje oskudno krvarenje nakon kupanja ili spolnog odnosa. Može se javiti nelagoda i bol tijekom odnosa.

Već je dobro poznato da žene moraju redovito odlaziti na pregled ginekologu koji će učiniti PAPA test, na temelju čega će klinički citolog moći prepoznati "sumnjive" displastične promjene ili ranu fazu raka, dok su bolesti potpuno izlječive. U tome mora imati važnu ulogu i naš zdravstveni sustav te društvo u cjelosti, koje mora omogućiti i privoliti sve žene na ovaj pregled.

Tako djevojke i žene koje su bile ili jesu spolno aktivne, ili pak nakon 18. godine života, trebaju obaviti ginekološki pregled s uzimanjem brisa vrata maternice jednom na godinu. Nakon tri ili više negativnih nalaza, u dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom i ginekologom, pregledi se mogu ponešto prorijediti (svake dvije ili tri godine), ali to ne važi ukoliko se mijenja spolni partner.

Danas su sve više u uporabi različiti molekulski testovi koji dokazuju prisutnost visokorizičnih tipova HPV-a u žena s nenormalnim PAPA testom. Važan je zdravstveni odgoj mladih djevojaka i mladića, koje treba upozoriti na težinu ovog problema te potrebu "sigurnog" seksa i beskompromisne uporabe prezervativa. Zaista, svaka žena mora biti svjesna koliko su joj ginekološki i citološki pregledi (PAPA test) važni te da je, ukoliko ih redovito obavlja kako je preporučeno, rizik umiranja od ove bolesti malen.

Rak jajnika: prognoza gora nego kod drugih ginekoloških zloćudnih tumora

Jajnici su ženske spolne žlijezde u maloj zdjelici, s lijeve i desne strane maternice, s kojom ih povezuju jajovodi. Osim što stvaraju spolne stanice, jajnici stvaraju i spolne hormone. Rak jajnika je teška i ne toliko rijetka bolest koja ima goru prognozu negoli drugi ginekološki zloćudni tumori. Iako od ove teške bolesti obolijevaju i mlade žene, šansa za pojavu raka jajnika raste s godinama, pa je najveća nakon 65. godine života. Njihova incidencija u našoj zemlji iznosi oko 18 novih slučajeva godišnje na 100 000 žena.

Danas se zna da je dio tumora jajnika nasljedan, pa ukoliko ste naslijedili mutacije gena BRCA-1 i BRCA-2 (već spomenutih kod raka dojke), postoji znatno veća šansa da obolite. Međutim, ove mutacije se mogu dokazati samo u 5 do 10 posto oboljelih. Prema tome, ukoliko ova bolest postoji u obitelji, potreban je pojačan oprez!

Epidemiološke studije ukazuju da trudnoće i dojenje imaju zaštitnu ulogu na pojavu raka jajnika, koji je češći u žena koje nisu bile trudne i nisu dojile. Po nekim epidemiološkim istraživanjima, oralni kontraceptivi (koji smanjuju broj ovulacija) smanjuju, a stimulatori ovulacije povećavaju rizik pojave bolesti.

Neka istraživanja ukazala su da redovita tjelovježba može blago smanjiti mogućnost obolijevanja, baš kao i redovito konzumiranje zelenog te crnog čaja, kao i vitamina A i D te ginka (utjecajem na imunitet te hormonalni status). Postoji izvjesna bojazan da bi konzumiranje veće količine kravljega mlijeka moglo poticati nastanak bolesti, budući da mlijeko može biti bogato određenim hormonima (npr. estrogenom), pogotovo ako se dobiva od trudnih krava.

Simptomi bolesti se javljaju relativno kasno. Kada se simptomi jednom jave, oni najčešći su bol i pritisak u donjemu dijelu trbuha, porast trbuha i eventualno povećanje težine tijela zbog pojave tekućine u trbuhu, ginekološko krvarenje, osjećaj napuhanosti te promjene u ritmu pražnjenja crijeva, opća slabost, gubitak teka i mršavljenje.

Da ponovimo: redoviti ginekološki pregledi i transvaginalni ultrazvuk temelj su ranog otkrivanja raka jajnika! Ukoliko se ova bolest otkrije ranije, šansa da se ozdravi znatno je veća. Nekim mojim dragim prijateljicama i kolegicama, zahvaljući pravovremeno učinjenome preventivnom ginekološkom pregledu, kada još nisu imale nikakvih simptoma, otkriven je rak jajnika te su one danas, nakon liječenja, zdrave i aktivne.

(U sljedećoj emisiji "Zdravljak" govorit ćemo o zdravlju bubrega, mokraćnog mjehura, prostate, testisa...)

--------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci