In memoriam: Sjećanje na Kristijana Smokvinu - našeg Kikija

Radio Rijeka ostala je bez svoga dugogodišnjeg tonskog realizatora Kristijana Smokvine, našeg Kikija. Pamtit ćemo ga po njegovoj stručnosti, veseloj naravi, njegovoj ljubavi prema obitelji, Radio Rijeci i paraglajdingu. S posljednjeg leta, jučer poslijepodne u Triblju, nije nam se, nažalost, vratio.

Tužne vijesti najbrže lete. Ova je doletjela strelovitom brzinom. Možda na istoj onoj zračnoj struji koja je udarila u Kikijevo krilo odmah nakon polijetanja u Triblju. U krilo koje, nažalost, nije izdržalo, i koje nam je odnijelo našeg Kikija zauvijek.

Kristijan Smokvina. Silna energija i snaga, volja da se posao odradi kako treba, glasan i prepoznatljiv smijeh, to je bio naš Kiki. Stari moj, tako bi započeo neku od svojih zanimljivih priča. O uspješno odrađenom poslu unatoč poteškoćama koje su se pojavile, o svojoj Baški, o Triblju i uzletištu za paraglajdere, o pogledu na Kvarner iz visina, o igrački za svojeg Lea.

- Kiki, možemo snimiti izjavu?

- Daj mi broj, odi u studio, odmah ću doći!

Tako bi i bilo. Bez puno suvišne priče. Konkretan i brz. Dvadeset i pet godina takav kod nas u programu Radio Rijeke. Uočljiv. Još od srednjoškolskih dana tamo u Metalnoj. Uvijek spreman na šalu.

- Jesmo dobro odradili posao? - pitao bi. 

- Jesmo!

- Pa ne vidim da možemo nečim nazdraviti! - uzvratio bi, uz glasni smijeh.

Tako je bilo i nakon zadnjeg obavljenog zajedničkog posla. Pive su, međutim, ostale neotvorene. Kiki je žurio kući, svojoj Marijani i svome Leu. Poručio je po glazbenoj urednici da ćemo nazdraviti drugi put.

Taj drugi put nije nikada više došao. Više se nismo skupili u istoj programskoj ekipi. Trebali smo sutra. Za tonskim pultom i u režiji, nažalost, više nikada neće biti našeg Kikija.

Zbogom, Kiki. Počivao u miru.