Ivan Stevanović - od bazena na Kantridi do gola rukometne reprezentacije

Dobar, pristojan, simpatičan i drag - tako opisuju jednoga od junaka nedavno održanoga rukometnog prvenstva u Poljskoj, riječkog dečka Ivana Stevanovića. Iz bazena na Kantridi, preko dvorana na Trsatu i Zametu, stigao je u Zagreb gdje sada živi i trenira.

Kako je prvi put stati na gol, na Europskom prvenstvu? Pa, nije bilo lako, velik je pritisak. Ali nakon nekoliko obranjenih lopti - sve je lakše, kaže Ivan Stevanović, jedan od zaslužnih za najsvježiju europsku broncu hrvatskih rukometaša. Uoči prvenstva reprezentacija je imala mjesec dana teških priprema, tako da ni ovaj uspjeh nije slučajnost. Da bi netko briljirao u profesionalnom sportu, kaže Stevanović, treba i sreće, i strpljivosti, i marljivosti...

Ipak, treba iza sebe imati i dobrog trenera, koji će znati cijeniti kvalitete svojih igrača i dati im priliku. Stevanović je bio treći vratar hrvatske rukometne reprezentacije, možda ne bi ni nastupio da nije bio u dobroj formi, ali i da nije bilo okolnosti - zdravstvenih problema druge dvojice naših golmana. I, eto, pokazao se u najboljem mogućem svjetlu. Važna je i podrška s tribina ili ispred televizora: za Ivana su navijali mama, nona i deda, supruga i sinčić Vigo.

Sportom se Ivan počeo baviti kao dijete u rodnoj Rijeci. Prvo je na Kantridi godinama trenirao plivanje, a u osmom razredu susreo se s rukometom. Odlučio je nastaviti u tom smjeru, kaže, jer mu je Dvorana mladosti na Trsatu bila blizu kuće, a bazen na drugom kraju grada. Počeo je u Trsatu, potom u Pećinama, igrao je za Zamet, Poreč, čak i jedan slovenski klub, a sada brani za Zagreb.

Obećao je, da će, kada dođe u Rijeku, svratiti u naš studio, da porazgovaramo oči u oči, a ne samo telefonom. Poslušajte što je sve Ivan Stevanović ispričao našoj Ivi Pavletić Crnić: