Kako je bilo nekad? Mira Polić prisjeća se godina na Radio Rijeci

Kakav je radijski posao bio nekada, prije pola stoljeća, a kakav danas? Što se promijenilo? Kakvi su bili ljudi? O tome u emisiji Kaf'e govori legendarna spikerica Radio Rijeke Mira Polić. Prigoda za povratak u prošlost je obilježavanje 90. rođendana Hrvatskog radija i 60. Hrvatske televizije.

I ove subote pije se Kaf'e, ali malo drugačije nego inače: umirovljena spikerica Radio Rijeke Mira Polić u svojem domu na kavi je ugostila našu Nevu Funčić. Teta Mira ima pune 92 godine pa nešto teže hoda, ali za ugodnu ćakulu i prisjećanje radnih godina provedenih pred mikrofonom uvijek je spremna.

Današnji svijet dosta je neparlamentaran, smatra teta Mira. Nismo skloni strpljivosti i slušanju sugovornika, onda se upada u riječ, pa neki pojmovi i zaključci nisu dorečeni. To ide nauštrb slušatelja. Rado sluša Radio Rijeku, ali glasovima koje čuje (isto i onima na televiziji) zamjera što ne uče i ne usavršavaju se kako se to nekada radilo. Primjerice, spiker nije mogao biti netko tko ne zna osnove barem četiriju stranih jezika.

Sve je počelo 1951., kada je Radio Rijeka program emitirala iz Guvernerove palače. Tada 27-godišnja Mira prijavila se na audiciju, bez velikih očekivanja. Sudjelovalo je tridesetak ljudi i baš su nju odabrali. Vrlo brzo počela je raditi. I režija i studio bili su improvizirani - loše opremljeni, gotovo bez zvučne izolacije... Za to vrijeme uređivale su se prostorije na Korzu, u kojima je Radio Rijeka smještena i danas.

Ondje potpuno druga priča - dva moderna, suvremeno opremljena studija i režije, za hrvatski i talijanski program, onda i veliki studio u kojem su se snimali koncerti zborova i slično. Danas je to televizijski studio. I program je tada procvjetao. Dolazili su novi ljudi, vrsni novinari... Radio Rijeka imala je 120 zaposlenih. Teta Mira prisjeća se odličnih odnosa s tehničarima. To je bilo razumijevanje pogledom i puno povjerenja.

Cijeli život Mira Polić se bavila sportom. Svašta je trenirala, a posebno mjesto ipak pripada plivanju. U tadašnju Viktoriju upisala se kada joj je bilo 12 godina. Stanka je bila samo tijekom Drugoga svjetskog rata. Nikada joj, kaže nije dosadno. Sada više ne može čistiti i pospremati po kući, ali bavi se prevođenjem, ručnim radom itd.

Iako mnogi to misle, posao spikera nije lagan. Ipak, Mira Polić kaže da nikada nije imala tremu. Nije imala ni posebno neugodnih situacija - smirenost i profesionalni pristup dolazili su do izražaja. Prisjeća se da joj je jednom urednik dnevnika donio polusatnu emisiju trenutak prije njezina početka. Svaki papir bio je išaran ispravcima, umetnutim dijelovima... Teta Mira ga je pročitala bez pogreške, ali uz puno znoja.

Brojne mlađe generacije, koje i danas rade na Radio Rijeci, Mira Polić je poučavala govorenju i čitanju. Ne čitaju se svi tekstovi na isti način: jedno su vijesti, drugo reportaže, treće drame, četvrto literarni tekstovi - u svakom slučaju važno je da spiker bude uvjerljiv i slušaocu razumljiv. Nerijetko se događalo da se uživo, prilikom čitanja, ispravljaju i gramatičke pogreške jer je spiker zadnji filer prije nego što tekst dođe do slušaoca.

Čovjeka nikada ne smije biti sram pitati što ne zna, kaže Mira Polić. To je normalno jer ne možemo svi sve znati. Ne smije nam biti neugodno. Mi smo legendarnu Miru Polić upitali svašta i - dobili puno, puno zanimljivih odgovora. Poslušajte: