Hrvatski radio

Radio Rijeka

14:55 / 24.01.2016.

Autor: Boris Kanazir

Paraolimpijka Milka Milinković: Dok se mogu smijati, imam sve!

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Život je lijep i samo je jedan. Nije svako zlo za zlo: da nisam u kolicima, kako bih vidjela Novi Zeland? Smijem se ponekad i kad sam tužna jer znam što je tuga. Iako sam u kolicima, ni s kim se ne bih mijenjala - tek je dio pozitivnih misli koje je u našem studiju izgovorila Milka Milinković.

Došavši u primorski kraj, Milka je brzo zavoljela čakavštinu. Osvojila ju je pjesma "Kartulina z Kraljevice" koju je pred njom uživo otpjevao Toni Kljaković. Bila je to jedna od skladbi na Melodijama Istre i Kvarnera, a mikovci su, uoči festivalske večeri u Kraljevici 1970., nastupili na terasi tamošnje bolnice. Milka ne govori čakavski, ali odonda je voli, kao i sve vezano za primorski kraj. Ipak, jedna od njezinih želja u emisiji bio je i Kemal Monteno - glazbena legedna kulturološki puno bliža Milkinu rodnom kraju.

Rijetko u našem studiju, na prvom katu zgrade na Korzu, ugošćujemo osobe u kolicima. Često se govori o lijepim, pozitivnim stvarima, ali, opet, vrlo rijetko možemo vidjeti i čuti istinsku snagu i optimizam. Na "nedeljni obed", na sat vremena ćakule s Robertom Ferlinom, došla je paraolimpijka Milka Milinković. Svjetska je rekorderka s nastupima na čak devet paraolimpijskih igara, na kojima je osvojila osam medalja. 

U riječki je kraj stigla nakon nesretnoga slučaja: davne 1968. godine s 13 godina u rodnom je Sanskom Mostu u Bosni i Hercegovini pala sa stabla trešnje, s 13 metara visine. Teško je ozlijedila kralježnicu, ali tada nije bila svjesna da će je to zauvijek prikovati za kolica. Na liječenje je došla u Kraljevicu, najpoznatiju bolnicu za spinalne bolesti u bivšoj Jugoslaviji. Do danas nije otišla iz Kraljevice - ovdje je izgradila svoj život.

Pred Milkom Milinković pripreme su za Paraolimpijske igre ove godine u Rio de Janeiru. Da bi uspjela deseti put sudjelovati na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri, morat će koplje baciti 15 metara i na svjetskoj rang-listi biti među šest najboljih. Cilj joj je i želja doći u Rio, ali ako i ne osvoji medalju, neće biti nesretna.

Tada je, još ne znajući da iz njih nikada neće izaći, kolicima jurila bolničkim hodnicima. Prisjećajući se tih teških trenutaka iz djetinjstva, Milka kaže da su joj mnogi ljudi pomogli da postigne sve što je dosad napravila u životu. "Kada se sjetim tih ljudi, osjetim radost života", rekla je i dodala da danas ona voli pomagati drugima, pogotovo osobama s invaliditetom, motivirati ih da uživaju u onome što život nudi.

"Volim se smijati. Volim život, volim ljude. Davno sam sebi rekla - dok se mogu smijati, imam sve", govori zaista vedra i vesela Milka. Još je uvijek aktivna sportašica, a svakodnevno se "đira po Kvarneru" - automobilom i kolicima. "Sjednem u auto i otiđem u Opatiju, Crikvenicu, Selce, Bakar, Kostrenu. Napravim i po 10-12 kilometara dnevno."

Zahvaljujući sportskim uspjesima, Milka je jedna od rijetkih osoba koja se može pohvaliti da je upoznala četiri predsjednika, a pogotovo da im je i - pričala viceve. Prvi je, naravno, bio Josip Broz Tito. Rukujući se s njegovom delegacijom prošla je pored Tita i ne primijetivši ga, kaže, jer je gledala ostale zgodne, mlade sportaše u pozadini. Kasnije mu je, da se iskupi, ispričala vic. Tada joj je bilo tek 17 godina. Isti taj vic čuo je dva detsetljeća kasnije i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, pa onda ne treba ni sumnjati da se još deset godina kasnije dobro nasmijala i sa Stipom Mesićem.

Sportom se počela baviti još kao djevojka, to je bilo obavezno za sve s teškim ozljedama nakon rehabilitacije. Odabrala je atletiku i košarku, a kako u kraljevičkoj bolnici nije bilo dovoljno djevojaka za ekipu, igrala ju je s dečkima. Za opuštanje je još igrala i tenis. Već sa 17 godina, 1972., prvi je put nastupila na Paraolimpijskim igrama u Heidelbergu. Jugoslaviji je donijela srebro u vožnji na 60 metara i broncu u bacanju koplja.

Nekoliko puta rušila je svjetske rekorde u bacanju kugle i koplja. Njezin osobni rekord onaj je iz Seoula 1988., kada osvojila zlato bacivši kuglu 6,05 metara. Uz osam olimpijskih, Milka Milinković osvojila je i 33 medalje na europskim i svjetskim prvenstvima. Sportski svijet oduševila je 1974. kada je na natjecanju u Francuskoj loptu u koš ubacila s udaljenosti veće od polovice igrališta!

Invalidsku mirovinu zaslužila je nakon što je kao krojačica radila prvo u bolnici u Kraljevici, a onda, kada se zatvorila, i na Sušaku. Nije bilo lagano - osam sati dnevno bila je za "šivaćom mašinom", laktom pritišćući nožnu pedalu. Osim na poslu, time se bavila i u slobodno vrijeme: kolegicama i prijateljicama izrađivala je šalove, kape, majice... Šivati, heklati i plesti naučila je od majke.

Želite li čuti kako zvuči optimizam osobe koja je, unatoč "željeznom križu na leđima", u svojem životu zaista postigla puno, poslušajte emisiju "Na obedu" s Milkom Milinković: