Pola stoljeća od ubojstva Martina Luthera Kinga: "I have a dream..!"

Samo jednom rečenicom, izgovorenom prije 55 godina, predvodnik pokreta za građanska prava Martin Luther King Jr. uvrstio se u redove onih velikana čija se imena navode kao najzaslužnija u oblikovanju suvremene Amerike. U srijedu 3. travnja obilježava se 50. godišnjica njegova ubojstva.

King je rođen 15. siječnja 1929. u Atlanti. Majka mu je bila učiteljica, otac propovjednik. Odgajan je u vjerskom duhu. U borbu za građanska prava kreće 1955. nakon što je aktivistica Rosa Parks u Montgomeryju sjela u prednji dio autobusa rezerviran za bijelce i odbila ga napustiti. Po tadašnjim segregacijskim zakonima, crnci su morali sjediti otraga. Rosa Parks je uhićena, a King je poveo prosvjede koji su uslijedili. Godinu poslije američki je Vrhovni sud presudio da je u gradskom prijevozu razdvajanje po boji kože protuustavno. King je zbog svog aktivizma često dobivao prijetnje smrću. Navečer 4. travnja 1968. bio je u Memphisu kako bi podržao štrajk tamošnjih sanitarnih radnika. Ubio ga je rasist James Earl Ray, kada je iz svoje motelske sobe King izašao na balkon kako bi popričao s prijateljima koji su bili ispod na parkiralištu. Bilo mu je 39 godina.

"I have a dream..!", izgovorio je Martin Luther King u kolovozu 1963. godine sa stuba Lincolnova spomenika, ispred 250 tisuća sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

Nije, međutim, krenulo dobro. Bilo je to naporno popodne; iako iscrpljeno nesnosnom vrućinom, nepregledno mnoštvo ispred Centra Lincoln Memorial bilo je spremno za retorički adrenalin, za iskonsku poeziju.

Kingova je zadaća bila da govor iz običnoga pretvori u povijesni - pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, predsjednik Kennedy ga je slušao iz Bijele kuće, a on se mučio s tekstom na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa. Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu.

Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, slavne pjevačice gospela Mahalie Jackson: "Ispričaj im o snu, Martine!", rekla je.

Sanjam...

King je tada, nakon desetak minuta čitanoga govora, krenuo u improvizaciju i izgovorio riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika stajao, i Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane: "Sanjam... da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po osobnosti!" O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi I have a dream ponovio je osam puta. Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.

Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remek-djelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi izglasan za najbolji govor u američkoj povijesti. "Sanjam..." nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta. Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio nenasilnu promjenu, pozvao na jednaka prava za sve. Pozivao se na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je stotinu godina ranije ukinuto ropstvo i na Bibliju. Bilo je to prvi put da je američka javnost, zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije, mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

San još uvijek nije stvarnost

Predsjednik John F. Kennedy već je bio predložio zakon o rasnoj jednakosti, ali ga nije mogao progurati u Kongresu. To će nešto više od pola godine nakon Kennedyjeva ubojstva u Dallasu uspjeti njegovu nasljedniku Lyndonu Johnsonu.

Godinu poslije slavnoga govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir, tada kao najmlađi laureat u povijesti. Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava. Pola stoljeća nakon Kingova ubojstva, iako je postignut ogroman napredak, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost.