Preminuo pjesnik Nikola Kraljić

Preminuo je Nikola Kraljić, zanimanjem psiholog i psihoterapeut, vokacijom pjesnik-filozof kojem je omišaljska čekavica bila jezik emocija i sjećanja. Bio je inovator i modernizator čakavske poezije, cjelokupnim stvaralaštvom suštinski vezan uz Omišalj, Krk i Primorje.

Nikola Kraljić rođen je 29. studenog 1930. u Omišlju na Krku. Osim studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao Filozofiju i psihologiju, živo je na relaciji Omišalj – Rijeka. Iako je počeo pisati još u gimnaziji, objavljivati radove počeo je tek 1964., bio je suosnivač i višegodišnji predsjednik riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika, uređivao je i za tisak priređivao knjige svojih kolega, a bio je i urednik književnih časopisa Riječka revija i Književna Rijeka.

Najveći broj knjiga što ih je objavio, a bilo ih je četrdesetak, su zbirke poezije, a nakon prve zbirke "Vrime" iz 1972. slijedili su: "Barka puna vode", "Usamljeni veslač", "Čakavski haiku"... Osim književnošću bavio se kritikom, recenzijama i prevođenjem s engleskog i talijanskog, uglavnom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije.

Bio je i član Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa, a za profesionalni rad dobio je Nagradu Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije. Ipak najviše nagrada dobio je upravo za pjesnički rad: pet puta Nagradu Drago Gervais, s tim da je ona iz 2007. dodijeljena za zbirku "Usamljeni veslač" i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavštini, zatim godišnju nagradu Grada Rijeke 1995. za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti, godišnju nagradu Općine Omišalj 2006. za knjigu poetske proze "Moj prijatelj Oton – sjećanja", Nagradu Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka 2007. godine.

I njegovu poeziju prevodili su na talijanski, njemački i engleski jezik - Nikolu Kraljića su Međunarodni biografski institut Cambridge 1991. i Američki biografski institut North Caroline 1992. nominirali za "čovjeka godine" i uvrstili ga u knjigu "Who is who". Zoran Krema je o njemu snimio polusatni film "Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro".

Preminuo je mjesec dana pred 85. rođendan u KBC-u Rijeka.