Riječanke i Riječani pokazali borbeni duh: ne nasilju, seksizmu i mržnji!

Međunarodni dan žena - Ljutnja, otpor, promjena! - tako je glasio moto prvoga riječkog Noćnog marša povodom Međunarodnog dana žena. Između 400 i 500 Riječanki i Riječana krenulo je Konta i marširalo do Jadranskoga trga.

Poruke i parole ozvanjale su Korzom, a organizatori/ce su izuzetno zadovoljni brojem okupljenih. Marš se održao u organizaciji riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju "PaRiter", Centra za građanske inicijative Poreč te Lezbijske organizacija "LORI".

Prosvjedovale su žene diljem svijeta. U Zagrebu je bilo zmeđu 5.000 i 7.000 prosvjednica i prosvjednika koji su promarširali ulicama Zagreba na putu prema Zrinjevcu. Zahtijevali su ratifikaciju Istanbulske konvencije i ostavku ministrice Murganić. Oko 300 žena je sudjelovalo na simboličnom "maratonu" dugom 900 metara na jednoj aveniji Mosula - drugog grada Iraka. Opći štrajk žena u Španjolskoj bio je vođen i pred robnim kućama, u prometu, a čak su iz medija bile odsutne glavne voditeljice.

Na riječkome maršu bilo je mnogo transparenata koji su slali poruke o nasilju, reproduktivnoj i seksualnoj slobodi, diskriminaciji i neravnopravnosti u javnoj sferi, sferi rada i zapošljavanja. "Naše tijelo, naš život, naša prava", "Ni državu ni Boga blizu jajnika moga", "Neću cvijeće niti čestitke, hoću dostojanstvo", "Ova država je floskula, ratificirajte Istanbulsku" te "Neposlušne žene stvaraju povijest", bili su samo neki od transparenata. Naglasak je bio na zahtijevanju hitne ratifikacije Instabulske konvencije, na mržnji, homofobiji, fašizmu te na slobodi o odlučivanju o vlastitoj reprodukciji.

 Na samome okupljanju na Kontu, organizatorice su megafonom govorile prisutnima o trenutnome alarmantnom stanju - o prosjeku ubijenih žena, rodno uvjetovanom nasilju, pravu na vlastito tijelo i izbor te o ispadima političarki i političara koji javno zagovaraju i indirektno provlače ideje retradicionalizacije ženske uloge u društvu, a koja se svodi na suprugu, kućanicu i majku. Ideja je bila pokazati i osvijestiti činjenicu da 8. mart nije dan za cvijeće i estetiku, već dan borbe i otpora.

Dok je marš prolazio Korzom, s prozora, kafića, ulica, pa čak i iz auta, stizali su pozitivni komentari, riječi podrške i trube.

Rijeka je još jednom, pa makar i u manjem broju, pokazala da ima borbeni duh te da ima ljudi koji su ljuti i koji osjećaju potrebu govoriti i vikati. Čija prava možda i nisu ugrožena, ali stoje iza onih čija jesu i na taj način pokazuju solidarnost i nužnost zajedničke borbe. Riječanke i Riječani su pokazali da su protiv nasilja, seksizma, diskriminacije, homofobije i mizoginije.

Marš je završio porukom: "Marširamo i druge godine, živjela ravnopravnost i sloboda, živio osmi mart!" 

Dio atmosfere s Noćnog marša donosi Matea Krmpotić: