Hrvatski radio

Radio Rijeka

Riječki vatrogasci u Italiji: Potresi, kaos i dugotrajna sanacija

12.02.2017.

08:16

Autor: Boris Kanazir

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Što bi se dogodilo da Rijeku i okolicu pogodi potres jak pet do šest stupnjeva prema Richteru? U svakom slučaju - katastrofa. Baš to dogodilo se u središnjoj Italiji nekoliko puta u zadnjih pola godine. Riječki vatrogasci obišli su to područje i bili među rijetkima u "crvenoj zoni" koju čuva vojska.

Riječki vatrogasci u Italiji su bili od 19. do 22. prosinca 2016. Kolege Marko Metlika (VVF Venezia) i Adriano Lamacchia (VVF Trst) proveli su ih mjestima Accumoli, Amatrice, Capo d'Acqua, Cascia, Norcia, Pescara del Tronto, Pretare i Retrosi.

Četvorica djelatnika Javne vatrogasne postrojbe grada Rijeke, voditelji timova za spašavanje iz ruševina - Sanjin BlaževićKristijan BrmaljZoran Rački i Dražen Vagaja otišli su u posjet kolegama na Apeninskom poluotoku, s kojima već godinama uspješno surađuju. Sve ono što za što su se obučavali i uvježbavali, talijanski su vatrogasci u zadnje vrijeme, nažalost, nekoliko puta u kratkome vremenu morali primijeniti u stvarnim situacijama.

Dva jaka potresa

"To je strašno. Ne možete shvatiti dok ne vidite, dok ne doživite", govore riječki vatrogasci, koji su prije Božića obišli potresom pogođena područja. Na prostoru veličine Istre, u planinskome kraju što nalikuje našemu Gorskom kotaru, prvi se potres dogodio 24. kolovoza 2016. u 3:36 ujutro. Epicentar je bio u Accumoliju, a jačina šest stupnjeva prema Richteru. Poginulo je 299 ljudi. Dva mjeseca kasnije, 30. listopada oko 4 sata ujutro, ponovno se treslo: epicentar u mjestu Norcia, jakost 6,5 po Richteru. 

Kaos je u prva 24 sata u slučaju jakoga potresa uobičajen, ne može biti drugačije. Vatrogasci su danima spavali u autobusima, uvjeti su bili vrlo teški. Organizacija i snaga sustava do izražaja su došli kasnije. Kampovi koji su trenutno ondje postavljeni ostavili su na riječke goste snažan dojam svojom veličinom i standardom smještaja koji pružaju vatrogascima i ostalim dežurnim službama.

Ukupno je stradalo šezdesetak mjesta. Prvi potres puno je toga oštetio, srušene su stambene zgrade, crkve i ostale građevine, čak i autocesta što spaja istočnu i zapadnu obalu Italije. Spasioci su morali ponovno graditi neke prometnice kako bi došli do pogođenih područja. U mjestu Amatrice, primjerice, tada je u strukturi ostalo sedamdesetak posto građevina. Drugi potres srušio je sve načeto i mjesto praktički izbrisao s lica Zemlje, govore naši sugovornici - Blažević i Brmalj.

Katastrofa i kaos

Već u prva 24 sata od potresa na terenu je bilo više od dvije tisuće vatrogasaca iz cijele Italije. Tada je, pričali su domaćini riječkim vatrogascima, vladao kaos. Trebalo je otkopavati zarobljene pod ruševinama, utvrditi tko je spašen, a tko još nedostaje. Neposredno nakon katastrofe ogromna je uloga lokalne zajednice: susjed spašava susjeda, članovi obitelji međusobno si pomažu, kaže Blažević. Unatoč svemu, ondje vlada pozitiva, dodaje, što znači da je taj težak ispit zajednica položila.

Talijanski vatrogasci jaki su jer ih ima. Italija je po svemu puno veća od Hrvatske, pa tako broji ukupno 24.000 profesionalnih vatrogasaca - točno deset puta više nego kod nas. Osim toga, sustav je centraliziran i odlično je razrađeno uzbunjivanje u slučaju katastrofa: točno se zna koga se, kako i kada poziva.

Slijedilo je podupiranje, učvršćivanje građevina koje su prijetile urušavanjem. Četvrta i peta faza raščišćavanja obuhvaćaju grube građevinske radove: kopanje i rušenje preostalih dijelova zgrada koje potresi nisu uništili do temelja. Puno je posla oko povijesnih zdanja - muzeji, kulturna dobra i crkve posebno su važni jer je kraj u kojem su se potresi dogodili imao razvijen vjerski turizam. Sada do izražaja dolazi snaga koju Italija ima: "Strašna mehanizacija, nama nedostižna", primjećuje Kristijan Brmalj.

Možemo li biti spremni za slične scenarije?

Mnoge građevine ipak nisu trebale i smjele stradati. Naši vatrogasci primijetili su da, iako je Italija jača, razvijenija od Hrvatske, puno je nekvalitetne gradnje. Znaju da je područje trusno, potresi su česti, a ipak se, kažu, gradi površno, protivno pravilima. "Ne ubija potres, ubija građevina", objašnjava Sanjin Blažević. Naše zgrade, slažu se naši sugovornici, građene su nešto bolje.

Ove zime vatrogasci kao da imaju "mjesečne" vrste intervencija. Studeni su obilježile poplave uzrokovane ekstremnim kišama, a onda u prosincu - suša. Uporaba pirotehnike i paljenje korova kumovali su tako brojnim požarima otvorenoga prostora. Siječanj je, pak, donio orkansku buru. No u svemu tome, kažu vatrogasci, nema ničega neobičnog. Svako doba godine nosi svoje posebnosti, samo ovisi kakve će se okolnosti posložiti. Kako bilo, vatrogasci su uvijek spremni.

Nameće se pitanje - što bi bilo da naše područje pogodi sličan potres? “Pitanje je bismo li i jedno vozilo uspjeli izvući iz ove garaže”, kaže Brmalj i dodaje da je zgrada vatrogasne postrojbe vrlo stara. Teško je predvidjeti scenarije, nastavljaju, opremom se teško možemo usporediti s Talijanima, no dovoljno znanja imamo. Važna je pripremljenost, svakodnevna predavanja i vježbe tijekom radnih smjena, ali i tematska usavršavanja u Hrvatskoj i inozemstvu.

Svaka intervencija priča je za sebe. Nikada se neće dogoditi dvije iste, drugačiji će biti barem vremenski uvjeti. Zato je važno umijeće improvizacije. Zapravo, to je primjena svega naučenoga i uvježbanoga u novoj situaciji. Cilj učenja i vježbanja kod vatrogasaca je da svaki problem mogu riješiti na više načina, objašnjavaju nam Sanjin Blažević i Kristijan Brmalj. Poslušajte razgovor:

Kafe: riječki vatrogasci o potresima u Italiji, pripremio Boris Kanazir

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.