Smijeh, ponekad gorak, ostavio je duboki trag u publici

U briljantno razigranoj režiji Tatjane Mandić Rigonat i izvrsnoj scenografiji Stefana Katunara, sinoć je u izvedbi Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl Zajca, nakon 60 dugih godina, premijerno odigrana Nušićeva "Gospođa ministarka".

Prvi glazbeni taktovi sjajno pogođene glazbe u izvedbi živog malog orkestra na sceni publiku uvodi u svijet Nušićeve svevremenske priče o moći i vlasti. U tom začaranom kolu svi postajemo žrtve politike nedosanjanih snova, svatko u svojoj šarenoj vreći sreće ili nesreće. A riječki glumački ansambl pokazao je svu snagu svojih osobnih talenata, stapajući priču prošlosti sa sadašnjošću, igrajući svim srcem vječnu temu koju i danas živimo. Posebno treba istaknuti izvrsnog Nikolu Nedića kao pisara Peru, upečatljivog Jasmina Mekića u ulozi Čede i dječje sjajno zaigranu Jelenu Lopatić kao Raku.

A dva i pol sata igre bez pauze, u svojim je rukama čvrsto držala Olivera Baljak u naslovnoj ulozi Živke Popović. Čista u jezičnom Nušićevom izgovoru, jednostavno topla i neopterećena teškom ulogom koju su nosile mnoge poznate glumice prije nje, Olivera Baljak je blistala i vladala pozornicom i svima nama koji smo je pratili iz gledališta, pružajući nam sjajne dubine njenog velikog glumačkog iskustva i njene ležernosti u oblikovanju jedne žene koja je draga, ali malograđanski opterećena snovima o moći.  I kada je dobije, ona ispod svoje kože ostaje ona ista Živka, a ludost sanjarija o vlasti koja ju je dotakla, oblikuje je u čudovišnu kreaturu nesvjesnu granica htijenja. To je naša stvarnost koju smo gledali u besprijekornoj izvedbi sjajne Olivere Baljak i samo njene Živke.

Smijeh, ponekad gorak, ostavio je duboki trag u publici koja je snažnim i srdačnim pljeskom i povicima bravo nagradila ovu izvrsnu predstavu koju smo dugo čekali.