Učka - netaknuta priroda, kulturna baština i očaravajući pogled s vrha

Park prirode Učka, osim prekrasne prirode i svježega zraka, posjetiocima nudi niz načina da provedu dan. Planinarske i biciklističke staze, električne bicikle, organizirane ture i radionice... U ponudi je i dan s čuvarom prirode - radite sve što rade i rendžeri. Istražili smo kako to izgleda.

Najviši vrh Učke, Vojak, izdiže se 1401 metar nad morem. Gledamo li iz Rijeke, prvi je obasjan jutarnjim suncem. Za Učku "riječko" sunce i zalazi. Prema Učki gledamo i kakvo će vrijeme - ako je vrh pod kapom od oblaka, mogla bi kiša. Pogled s Vojaka, za vedroga vremena, puca sve do Venecije na jednu stranu i do Velebita na drugu.

Parkom prirode Učka je proglašena 1999. godine. Obuhvaća dva masiva - Učku i Ćićariju. Prostire se na 160 kvadratnih kilometara nudeći brojne prirodne i kulturne znamenitosti. Dva su naselja tek nekoliko stotina metara pod vrhom: Mala i Vela Učka. Uprava Parka prirode Učka smještena je u Lignju, ponad Lovrana. U suvenirnici na prijevoju Poklon mogu se, među ostalim, iznajmiti električni bicikli.

Čuvari prirode ili, popularnije - rendžeri, brinu da priroda na Učki ostane netaknuta, ali i da posjetioci budu sigurni. Jedan od četvorice rendžera cijeli dan, od jutra do mraka, provodi na terenu. Najčešći su problemi s kojima se susreću bacanje smeća, kamperi kojima u Parku prirode Učka nije mjesto, neprikladno obučeni i nedovoljno pripremljeni turisti, objašnjava nam Ivan Živadinović s kojim provodimo dan.

Također, brojni posjetioci na obronke Učke dolaze roštiljati. Tijekom ljeta paljenje vatre je strogo zabranjeno i posao rendžera je da dođe do onih koji roštiljaju i "sredi stvari". Naravno, ako se meso već peče, rendžer će dopustiti da se ispeče do kraja i onda ugasiti vatru. Čuvari prirode prvi dolaze i kada izbije požar jer o svakome uočenom dimu dojavljuje im promatrač iz kule na Vojaku.

Baš ondje, na samome vrhu Učke, u suvenirnici radi Jelena Šćulac. Neobično je to radno mjesto, kaže. Čak i ljeti upaljene su puhalice i pećice, a i sunčanoga kolovoškog dana, za našega posjeta, jutarnja temperatura na Vojaku bila je tek osam stupnjeva. Turista ima, govori nam Jelena, najviše Nijemaca. Osim prodaje suvenira, njezina je zadaća dati im i informacije, primjerice što sve obići na Učki i kojim putem.

Uz one koji do Vojaka idu pješice ili biciklom, mnogo je, nažalost, onih koji do samoga vrha odlaze na četiri kotača. Na početku sedam kilometara duge ceste znak je zabrane, ali većina njome ipak vozi, na vlastitu odgovornost. Nikako da se riješe imovinskopravni odnosi i da se ta cesta napokon proširi i uredi, kaže rendžer Ivan. Jer uska i zavojita, kakva jest, prilično je opasna za sve koji njome prolaze.

Među zaista brojnim turistima ima biciklista, šetača, planinara... U podnožju Učke s istarske strane, u Veloj dragi, kanjonu poznatome po vapnenačkim stupovima koji se izdižu visoko iznad tla, nailazimo na par iz Njemačke. Odsjeli su u Poreču, a na najvišu kvarnersku planinu došli su - planinariti. I istinski uživaju. Na vrhu još nisu bili, kažu, ali planiraju.

Provodeći dan s čuvarom prirode na Učki obišli smo i zapuštenu željezničku prugu, koju ćemo uskoro vidjeti i na filmskome platnu - i ondje se prije godinu dana snimao novi Winnetou. U Maloj Učki, drugome najvišem naselju u Hrvatskoj, kušali smo izvrstan ovčji sir. Uzgojem ovaca i proizvodnjom sira ondje se već desetljećima bave dvije makedonske obitelji.

Ovce im čuva mladi pastir Ibrahim Sadiki, na kojega nailazimo spuštajući se prema Lignju, u dubokome hladu šume na primorskoj strani planine. Došao je iz Makedonije jer je u Hrvatskoj gotovo nemoguće pronaći osobu koja bi čuvala stoku. Vruće je, kaže, pa je sa šesto ovaca s livade "pobjegao" u hlad. Nije mu teško cijeli dan provoditi na planini s ovcama. Tko hoće raditi - radi, tko neće - ide doma, govori simpatični Ibrahim. 

Ako još niste, Učku vam svakako valja obići. Želite li sunce ili hlad, planinarenje ili vožnju bicikla, svježu izvorsku vodu ili pogled s krova Kvarnera - sve ćete ondje dobiti. Uz nešto pravila otisnutih na pločama koje ćete vidjeti putem, vrijedi poslušati i preporuku jednoga od onih koji poznaju svaki metar naše planine: "Dođite, donesite osmjeh, a odnesite smeće i ostavite samo svoje otiske u blatu!"

Pogledajte videoreportažu i poslušajte prilog o danu s čuvarom prirode u Parku prirode Učka: