Dobri igrači od nekada, bili bi dobri i danas

Srećko Juričić, legenda s Kantride i neizostavni pripadnik generacije koja je u bivšoj državi dvaput osvajala Kup i umalo izbacila Reala iz Europe, bio je gost na današnjem Obedu.

Tih i samozatajan, kao i obično, ovaj rekorder po broju igara u bijelom dresu komentirao je sadašnju situaciju u klubu, a vratili smo ga u ono doba "ponosa i slave".

"Da,lijepo se živjelo tih godina", prisjeća se Srećko," i mislim da smo imali primjeren status kao igrači. Doduše,i moji su roditelji tada govorili da se prije živjelo bolje,tako je valjda u svakoj generaciji."

Prisjetili smo se početaka i škole Turnić koju je pohađao i u koju su išle obje njegove kćeri pa smo usput nabrojali svu silu prvotimaca s tog područja. Juričić je uz nogomet bio dobar i u školi, a ujedno i zaljubljenik u glazbu. 

Na pitanje je li mu Schnellinger po kome je dobio nadimak ujedno bio i nogometni uzor, kaže: "Ne, ja tada nisam ni gledao tog igrača jer nije bilo toliko prijenosa kao sada, nadimak mi je nadjenuo trener zbog plave kose i načina igre, a meni je to, naravno imponiralo, ta usporedba s jednim svjetskim igračem. Inače, nisam imao baš nekog određenog nogometnog idola, ali tada mi se sviđalo kako igra recimo, Beckenbauer.

Osvrnuli smo se i na trenersku karijeru koja se nastavila u arapskim zemljama i očekivanju od tamošnjeg svjetskog prvenstva, a naravno i na očekivanja od nogometaša Rijeke u prvenstvu, a posebno u finalu Kupa protiv Hajduka na Poljudu. Što se tiče usporedbi "one" generacije s ovom sadašnjom, kaže kako se nogomet mijenja.