Hrvatski radio

Radio Rijeka

18:40 / 26.03.2022.

Autor: Mate Krmpotić / Tatjana Sandalj

Jesu li se Bakrani odužili svome vodonoši?

Ivan Slijepi, Ivan Čop, bakarski vodonoša

Ivan Slijepi, Ivan Čop, bakarski vodonoša

Foto: - / TZ Bakar

Sonja Jelušić Marić, direktorica TZ Grada Bakra u emisiji Klasa optimist ispričala nam je priču o Ivanu Čopu, bakarskom slijepom vodonoši. Kako glasi priča o Ivanu Slijepom kako su ga Bakrani zvali?

Ivan Čop rođen je 1869. u Bakru. Kao dječak imao je problema s vidom i ubrzo ostao u potpunosti bez njega. Sljepoća ga nije spriječila da uz pomoć mlađe sestre Josipe istražuje bakarske uličice i okolne šume, a žedan znanja sjedio je u zadnjoj školskoj klupi i upijao sve što je mogao čuti.


Nakon očeve smrti, želeći se pobrinuti za majku i sestru, postaje bakarski vodonoša, Ivan Slijepi, kako su ga Bakrani zvali. Noseći na ramenu lodricu tešku oko 25 kg u svim vremenskim uvjetima savladava uspon do plemenitaških kuća kojima nosi vodu jer vodovoda tada nije bilo. Svaki novčić mukotrpno zarađuje i sanja kako će obnoviti svoju staru, derutnu kućicu.


Nakon sestrine udaje i majčine smrti, ostaje sasvim sam. Kao veliki ljubitelj i poznavatelj ptica, lovi ih i prodaje, a one najljepšeg pjeva zadržava za sebe ili poklanja prijateljima. Kako bi dodatno zaradio, natezao je čak i mijeh orgulja u crkvi, uzgajao i prodavao svinje i kokoši, mukotrpno se boreći da preživi.


Težak život, derutna kućica i suha hrana na kojoj je živio, uzeli su danak. Slijepi vodonoša umro je od puknuća čira na želucu s 47 godina, a na polici u njegovoj kući, pronađene su hrpice kamenčića, komadića stakla i porculana. Sve te hrpice označavale su dugovanja pojedinih obitelji za vodu – kamenčići su predstavljali manje novčane jedinice, stakalca krune, a komadići porculana forinte. Bakrani su svome slijepom vodonoši bili dužini toliko novca da je mogao obnoviti svoju kućicu, a još više od toga dugovali su mu pomoć kao hendikepiranom i silno vrijednom stanovniku grada.



On je bio skromni vodonoša koji je svojim radom zadužio tadašnje generacije stanovnika grada Bakra. Bilo je za očekivati da će mu se Bakrani odužiti za sve ono što je učinio za svoj grad i svoje sugrađane. Hamburški vodonoša Hummel i vodonoša u Ateni u doba obnovljene prve Olimpijade, 1896. godine, ušli su u povijest, te spomen na njih živi u brojnim suvenirima koji podsjećaju na njih, a koje turisti uz prigodnu priču o vodonoši rado kupuju. 


Jesu li se stanovnici Bakra odužili svome vodonoši? Saznajte u razgovoru:

Sonja Jelušić