Neodoljivi goranski uskrsni običaji

Uskrs je od pamtivijeka omiljeni blagdan u Gorskom kotaru jer ujedno simbolizira i početak novog godišnjeg ciklusa kada se priroda budi iz svog zimskog mirovanja. Ovo je vrijeme kada očaravajuće zimsko, hladno kraljevstvo Gorskog kotara izrasta u istinski, zeleni rajski vrt koji će uroditi jedinstvenim plodovima prirode. Hipnotička snaga prirode i njezinih blagodati satkala je neodoljive goranske tradicijske običaje i povijesno-kulturnu baštinu te prožela gastronomiju, arhitekturu, kao i sve pore života Gorana.

Suživot s prirodom i duboko poštovanje njezinih zakonitosti iznjedrio je i mnogobrojne životne mudrosti Gorana koji se itekako očituju u vrijeme Uskrsa. Primjerice, blagdanski stol nezamisliv je bez goranskog nadjeva. Danas je to jelo autohtonih receptura koje čini sastavni dio bogate goranske gastronomije, a nekada je to bilo jelo siromašnih. Naime, domišljate domaćice su s malo mesa kreirale izdašno jelo kojim su nahranile mnogobrojnu obitelj. No, kad dođete u Gorski kotar naučit ćete da svaki kraj ima svoju jedinstvenu recepturu i naziv za goranski nadjev gdje je gastronomska i tradicijska vrijednost neprocjenjiva. Neovisno, probali dejunoške žeuod'c, nadiv, nadelo, žaludac, hrge, nadev... bit ćete oduševljeni!

Blažica Sveticki, predsjednica Udruge Plodova gorja, jedna od vjernih čuvarica bogatih goranskih tradicijskih običaja u svojoj je Kuharici iz bakine škrinjice zabilježila nekoliko uskrsnih običaja. A mi vam donosimo samo fragment. Ukrašavanje jaja dio je tradicije. Crveni luk, kora drveća, skuhane ljubičice, peršin, raznovrsne travčice… korišteni su tijekom ukrašavanja. Jaja su se kuhala u vodi s ljuskama od crvenog luka, a za bolji sjaj premazivala su se špekom. Uz goranski nadjev, kuhanu šunku, jaja, hren i mlad luk blagdanski stol krasile su slastice, uskršnja pogača s grožđicama, orehnjača ili kolač od rogača.

Posebna se pažnja poklanjala jutarnjem blagoslovu jela. Najmlađi ženski član obitelji nosio je veliku košaru na rano jutarnje misno slavlje. Blagoslovljena hrana blagovala se uz zapaljenu svijeću. Vodilo se računa o mrvicama i ostatcima hrane koji se nisu bacali ili davali životinjama već su se spaljivali ili ponegdje, bacili u prvu brazdu kod proljetnog oranja. Nakon uskršnjeg doručka pred crkvom se plesalo i igralo razne igre koje su uključivale i igre tvrdo kuhanim, ukrašenim jajima, od darivanja do trkanja jaja koje je posebno očuvano u Prezidu. Igra se tako što se jaja udaraju vrhom o vrh, a onaj čije jaje ostane čitavo uzima ono koje je razbio. Danas se uz njegovanje tradicijskih uskrsnih običaja održavaju i brojna misna slavlja u mnogobrojnim, očuvanim sakralnim objektima diljem Gorskog kotara.