Osobni asistenti nevidljivi kao i osobe s invaliditetom

Osobni asistenti postali su gotovo jednako nevidljivi kao i same osobe s invaliditetom za čije su živote nužni. Na tržištu rada ih ima premalo, a uz to su i loše plaćeni.

Za čestverosatno radno vrijeme osobni asistenti u prosjeku dobiju 2.000 kuna, dok im troškove goriva, ako osobu kojoj su asistenti nekud prevoze, nitko ne subvencionira. 

Ne čudi stoga što u kasno proljeće sve više osoba s invaliditetom ostaje bez svojih asistenata koji sreću traže u sezonskom radu. 

Ivan Milatić, koji od cerebralne paralize boluje od rođenja i kojem su za nabavku lijekova, namirnica ili pak kao pratnja liječniku osobni asistenti, kao i mnogima drugima - nužni, pokrenuo je pitanje financiranja tog zanimanja, ali je dao i zanimljiv prijedlog lokalnim vlastima.

Ideja je da se pokrene riječki Centralni ured za osobe s invaliditetom, na nekoj lokaciji koja je pogodna za dolazak osoba s invaliditetom. U sklopu tog Centralnog ureda, po danima bi se izmjenjivale službe poput javnih bilježnika, bankara, poslova javne uprave i slično.

Poslušajte kako Miletić govori o problemu nedostatka osobnih asistenata na tržištu rada te o ideji Centralnog ureda: