Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje Večere Gospodnje

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje Večere Gospodnje

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Mons. Mijo Gorski propovjedajući rekao je kako tisuće zdravstvenih djelatnika, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinski radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, bili kršćani, ili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja,

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki četvrtak euharistijsko slavlje Večere Gospodnje u župi Tijela Kristova u Sopotu, a pomoćni biskup Mijo Gorski istaknuo je u propovijedi da je Krist učvrstio nadu koja nam je potrebna u ovom sveopćem kaosu. Kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje Večere Gospodnje u koncelerbarciji s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, koji je  propovijedao. Euharistijsko slavlje na Veliki četvrtak je zbog epidemije koronavirusa služeno bez naroda. "Žrtvu primamo vjernog srca, da Gospodin naš lsus Krist, za kojega vjerujemo da je stvarno prisutan u svojim otajstvima, posveti nutrinu našega bića i učvrsti našu nadu", rekao je mons Gorski, Naglasio je kako nam je nada potrebna u ovom sveopćem kaosu. Tako nam je potreban cilj u našim lutanjima, a Euharistija doista umnožava vjeru, učvršćuje nadu i usavršava ljubav, dodao je. "Ovog Velikoga tjedna, koji će ući u povijest Crkve zbog nemogućnosti vršenja tako dragih i značajnih obreda, među kojima je i obred pranja nogu, moramo kao vjernici prepoznati taj obred služenja u našoj javnosti", rekao je mons Gorski.
Podsjetivši na to da na Veliki četvrtak običavamo, kada je to moguće, u obredu pranja nogu vršiti vidljivu gestu ljubavi prema najmanjima, onako kako je to lsus učinio na  Posljednjoj  večeri, biskup Gorski je rekao: "On, Učitelj, oprao je noge učenicima, Gospodin se sagnuo do nogu slugu, Stvoritelj do svojega stvorenja. Nečuvena gesta služenja ljudima neposredno pred svoju muku i smrt na križu.

Njegov čin pranja nogu nije ostao samo gesta posljednje večere, nego je u stvarnosti potvrđen raspećem i molitvom za sav ljudski rod. Ako bi čin pranja nogu ostao samo obred, bilo bi  to lažno pokazivanje služenja i poniznosti. On se nužno mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama, ponekad do vlastitog poništenja. Jer nema zajedništva s Kristom ako nismo prisno povezani u služenju ljudima."

"Ovog Velikoga tjedna, koji će zasigurno ući u povijest Crkve zbog nemogućnosti vršenja tako dragih i značajnih obreda, među kojima je i obred pranja nogu, moramo", rekao je biskup Gorski "kao vjernici prepoznati taj obred služenja u našoj javnosti. Tolike tisuće zdravstvenih djelatnika po našim bolnicama, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinskih radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, javnosti nepoznatih radnika - svi oni, bili  kršćani, bili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja braći i sestrama. Krist se po njima i danas saginje u poniznom činu služenja.

To je istinski čin ljubavi prema onima koji su ugroženi, pranja nogu, nemjerljiv u dosadašnjim okolnostima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja, od onih najintimnijih u obiteljskim odnosima, do onih javnih oblika služenja koja se očituju u upravljanju Crkvom ili državom. I svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije."