300. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj

300. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj održava 9. i 10. rujna pod geslom “Zagreb te moli tvoj zagovor svet dolazeć’ k tebi tri stotine ljet”. Tristo godina izvršavanja Zavjeta nije samo tradicija ili običaj vjrnika već je to i  tristo godina čvrste vjere i molitve, hodočašća, usrdnih prošnji i uslišanja. Uz Zavjetno hodočašće vjernika Zagreba održava se i hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije. Hodočasnici pješaci organizirano su jutros krenuli prema Mariji Bistrici. Jedni od katedrale preko Sljemena, drugi iz Čučerja preko Laza te iz Sesveta preko Laza.  

Više od dvije tisuće hodočasnika mladih dočekao je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, koji će predvoditi u nedjelju središnje euharistijsko slavlje. Prijenos misnog slavlja, od 11 sati bit će moguće pratiti na HRT Radio Sljemenu, Prvom programu i Glasu Hrvatske Hrvatskog radija. 

O povijesti hodočašća vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu

Prema povijesnim izvorima spominje se godina 1723. kao godina, kad je na početku ljeta zavladala vanredna žega i zaprijetila poljima, vrtovima te vinogradima.

„Pobudu, da se uvede ova tako značajna i omiljela procesija, dao je član zagrebačkoga kolegija Karlovčanin o. Ivan Šimatić, od g. 1716. nedjeljni propovjednik župske crkve sv. Marka, kojoj je patron bila općina kraljevskoga slobodnog grada Zagreba. Šimatića općenito držahu prvim propovjednikom Kraljevine. Šimatić je predložio gradskom poglavarstvu (senatu), da bi se u ime grada povela po izbor (lecta) procesija Bistričkoj Djevici, Čudotvorki Kraljevine Hrvatske. Gradski senat, a jamačno i župnik sv. Marka, prihvatiše sugestiju, procesija krenu, no Šimatić s nepoznatog nama razloga nije pošao s njom, nego je stigao poslije nje na Bistricu i brojnom narodu održao značajnu propovijed...“

Tako je „već godine 1723. zagrebačka procesija išla u Mariju Bistricu kao zavjetna – ali samo za tu godinu (rekao bi čovjek, kao neki novicijat ili privremeni zavjeti). Ne veli bez razloga kroničar već sljedeće godine, da se Šimatićevoj pobožnosti duguje ta procesija, jer je on od slavnoga magistrata umolio da se jednakom svečanošću i revnošću svake godine ponovno održava (1724). A treće godine kaže historiograf jednostavno, da je Šimatić vodio Bistričku procesiju koju je sam bio ustanovio (a se institutam: 1725). Zavjet, najprije privremeni na godinu preraste 1724. u apsolutan i trajan: Zagreb će - dok je svijeta i vijeka - svake godine hodočastiti svojoj Predobroj Čudotvorki, da ga Ona čuva ne samo od materijalne žege, suše i nerodice, nego i od svakog vraga (=neprijatelja) duhovnom pa i vremenitom dobru sviju Zagrepčanki i Zagrepčana“.

Iz povijesnih izvora zanimljiv je podatak o 1725. godini. Naime te godine „ gradski magistrat odobrio je iz gradske blagajne izdati 2 rajničke forinte i 60 denara za kupnju 6 svijeća koje su gorjele na oltaru u Bistrici prigodom gradskog hodočašća. Očito je već tada polazilo zavjetno zagrebačko hodočašće u Mariju Bistricu“.

Iz povijesti Svetišta

Svetište Majke Božje Bistričke nacionalno je hrvatsko marijansko svetište i jedno od najposjećenijih u Hrvatskoj. Bazilika Majke Božje Bistričke nalazi se na povišenom položaju u središtu Marije Bistrice i zaštićeno je kulturno dobro. Osim jednobrodne crkve okružene cinktorom u koji je uklopljen župni dvor, tu je i novija kapela sv. Petra, kapele sv. Katarine i sv. Josipa na prostoru pred crkvom te Kalvarija na susjednom brežuljku. Župa se spominje još 1334. godine, a današnji izgled zdanja, u kojem se u duhu historicizma spajaju oblici gotike, baroka, firentinske i njemačke renesanse, rezultat je proširena starije crkve i obnove koju je vodio Hermann Bollé od 1879. godine. Freska Zlatka Šulentića na trijumfalnom luku svetišta najmonumentalnije je ostvarenje zidnoga slikarstva druge polovine 19. stoljeća na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe, 1715. papa Benedikt XIV. podijelio je oproste hodočasnicima koji se ispovijede i pričeste. 

Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Govornik je tada bio nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. U crkvu je provaljeno 30. ožujka 1938., provalnici su uzeli krune, ali su ih ispustili prilikom bijega. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Slike u cintoru naslikao je Ferdo Quiqerez, a obnovio ih akademski slikar Vladimir Pavlek od 1982. do 1984. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvorio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca te posvetio samostansku crkvu 12. veljače 2000. U godini Velikog jubileja 2000. odlukom Josipa Bozanića bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiriju oprosnih crkava. Kardinal Joseph Ratzinger, tada pročelnik Kongregacije za nauk vjere i kasnije papa Benedikt XVI., posjetio je Mariju Bistricu 8. studenoga 2001. godine. Podignut je spomenik papi Ivanu Pavlu II. podno Kalvarije 18. svibnja 2003.

U crkvenim analima ostalo je zapisano kako se ideja o autorskoj Kalvariji rodila kod zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera na jugu Poljske 1935., gdje je vidio sličan križni put kod pavlinskoga spomenika na Jasnoj Gori. Za njegovo konačno ostvarenje pobrinuo se kardinal Franjo Kuharić, koji je 1972. ustanovio nadbiskupski odbor za uređenje cijelog proštenišnoga prostora.