Drevna kašinska župa sa svojom upečatljivom crkvom sv. Petra i Pavla sa zapisanom predajom o uspostavi datira iz 1201. godine. Poznata je brojnim hodočasnicima koji prolaze srednjevjekovnom cestom iz Zagreba i Sesveta, preko obronaka Medvednice prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Njezino ime vezano je uz česmu ili izvor, odnosno potok Kašinu koji prolazi od planinskoga dijela župe, kroz samu Kašinu i otvara dalje put u ravnicu prema Savi. Kašina je od rimskih i srednjovjekovnih vremena bila na toj važnoj prometnici koja je povezivala područja od Siska i Andautonije (Ščitrijeva), preko Save, Sesveta i Kašine, preko Laza i Marije Bistrice prema Hrvatskom zagorju. Župa Svetih Petra i Pavla u Kašini i Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“ objavili su ovih dana djelo crkvenog povjesničara mons. dr. Stjepana Kožula, monografiju „Župa svetih Petra i Pavla u Kašini. Prilozi za stariju povijest župe, crkve i svećenikâ u Kašini“, koja na više od 800 stranica govori o prošlosti te župe.
Župa Kašina je velika i važna župa u pokroviteljstvu Kaptola zagrebačkog tijekom dugih stoljeća, te je jedna od najstarijih župa Zagrebačke nadbiskupije koja se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom.
Mons. Nedjeljko Pintarić, urednik knjige ističe kako je knjiga vrijedna, uz ostalo, jer na jednom mjestu sustavno i kritički donosi gotovo sve ono što se može saznati o povijesti kašinske župe, a nijedna knjiga o Kašini do sada nije na takav način istražila sve pisane izvore o životu župe, a osobito neprocjenjiva vrela iz crkvenih arhiva – zapisnike kanonskih vizitacija i župnu spomenicu.
Pintarić naglašava kako od davnih rimskih vremena pa sve do naših dana, dr. Kožul ispisuje povjesnicu Župe Kašina, vrlo privlačnim stilom pisanja, u kojem će čitatelj pronaći vrijedne i važne informacije, kako mjesnog, tako i šireg narodnog ili globalnog karaktera. Susrest će se s mnoštvom vrijednih i zanimljivih pojedinosti o župi, sakralnim građevinama i njihovim oltarima, umjetninama, crkvenom posuđu, ruhu, namještaju, nadarbinskom sustavu koji je omogućavao nabavljanje i održavanje svega toga, o župnicima i svećenicima koji su djelovali u župi, ili su rodom iz te župe, demografskim kretanjima župe i brojnih članova nekadašnjih obiteljskih zadruga, važnim zbivanjima, pa čak i bunama, suprotstavljanjima i fizičkom nasilju nad župnicima, te vjerskom i moralnom stanju župljana. Dakle, nije riječ samo o crkvenoj povijesti, nego i o općoj povijesti Kašine, koja je nastala i razvijala se uz župu i župnu crkvu, dijeleći stoljećima zajedničku sudbinu,pa prelazi okvire crkvene povijesti.
Drevna kašinska župa sa svojom upečatljivom crkvom sv. Petra i Pavla poznata je brojnim hodočasnicima koji prolaze srednjevjekovnom cestom iz Zagreba i Sesveta, preko obronaka Medvednice prema Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Njezino ime vezano je uz česmu ili izvor, odnosno potok Kašinu koji prolazi od planinskoga dijela župe, kroz samu Kašinu i otvara dalje put u ravnicu prema Savi. Kašina je od rimskih i srednjovjekovnih vremena bila na toj važnoj prometnici koja je povezivala područja od Siska i Andautonije (Ščitrijeva), preko Save, Sesveta i Kašine, preko Laza i Marije Bistrice prema Hrvatskom zagorju.
Zapisana predaja o uspostavi Župe sv. Petra u Kašini datira iz davne 1201. godine. To sugerira i pisana potvrda postojanja crkve sv. Petra i dva posjeda u Kašini, vezana uz Kaptol Crkve zagrebačke, osnivača i pokrovitelja župe, u kraljevskoj ispravi iz godine 1217. U Popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine navodi se Župa sv. Petra u Kašini. Današnje ime dvaju svetaca – sv. Petra i Pavla – župa nosi vjerojatno od 1510. godine, nakon posvete glavnog oltara.
Glavni i središnji pogled autora knjige usmjeren je na bogata rukopisna arhivska vrela na latinskom jeziku, na sačuvane zapisnike kanonskih vizitacija župe u Kašini od 1622. do 1910. godine. Ti pisani izvori kroz više od 600 godina čuvaju izvorne slike koje se listaju kao vremeplov pred očima čitatelja i donose činjenice o kašinskoj župi, selima i kućanstvima, o crkvenim i župnim objektima, o gospodarstvu, imovnom stanju, o kućanstvima u pojedinim selima i svećenicima koji su djelovali na terenu i dijelili sa svojim narodom dobro i zlo.
Veoma važan izvor je župna spomenica, pisana od 1829. godine, najprije na latinskom, kasnije na hrvatskom jeziku. Na taj se način upotpunjuju podaci, posebice o župnoj crkvi i kapelama, kada je što napravljeno, obnovljeno, zamijenjeno ili novo nabavljeno. Prate se i događaji poslije Drugoga svjetskog rata i u komunističkom pustošenju župe, pa sve do novih okolnosti u naših dana, kaže mons. Nedjeljko Pintarić.
Predstaljanje knjige bit će u Društvenom domu u Kašini 25. siječnja s početkom u 19 sati.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.