Doris Baričević u službi barokonog kiparstva

U službi baroknog kiparstva naziv je znanstvenog skupa povodom stote obljetnice rođenja Doris Baričević (1923.–2016.) u organizaciji Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za povijest umjetnosti koji je održan prošli tjedan na Filozofskom fakultetu. O samozatajnoj povjesničarki umjetnosti koja je djelovala uglavnom na otkrivanju barknog kiparstva 17.i 18. st. kontinenalne Hrvatske i njenoj bogatoj ostavštini govore dr.sc. Martina Ožanić, viša savjetnica Konzervatorskog odjela u Zagrebu Ministarstva kulture i medija i dr.sc. Danko Šourek, izv. prof. s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Našoj sugrađanki povjesničari umjetnosti žele se zahvaliti i javno, postavljanjem spomen ploče u Mlinarskoj 57 u kojoj je Baričević živjela. 

 

Oporučnom voljom Doris Baričević u Nadbiskupijskom arhivu na Kaptolu 27, čuva se njezina osobna ostavština, koja je dostupna javnosti.  Zagrebačkoj nadbiskupiji na trajno su čuvanje predani su njezini rukopisi, bilješke, koncepti, svjetlopisi, negativi te knjižnica. Oporukom je također određeno da će se ostavština čuvati kao zasebna cjelina te da se njezini po jedini dijelovi neće razvrstavati u postojeće fondove i zbirke Nadbiskupijskog arhiva. 

Arhivističkom je obradom ostavština podijeljena u 12 skupina/serija (uz Knjižnicu), od kojih neke u sebi sadrže niz podskupina/podserija. U potpunosti je očuvana vjerojatno najobuhvatnija fototeka baroknoga kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj (s naglaskom na Zagrebačku nadbiskupiju) s više od 15 tisuća fotografij, kao i više tisuća negativa. Pod nazivom „gradivo“ objedinjena je vrijedna građa, koja također prikazuje stručni rad Doris Baričević (terenska istraživanja, propovjedaonice, izvaci iz kanonskih vizitacija i literature, predmetni spisi). U više od dvadeset kutija nalaze se i objavljeni radovi Doris Baričević. Manja količina gradiva odnosi se na osobne spise, svjetlopise privatnog karaktera i korespondenciju te spise koji svjedoče o radu u HAZU (tadašnja JAZU) i suradnji s drugim ustanovama. Veliku cjelinu čini knjižnica sa više stotina naslova.

Doris Baričević nakon Gjure Szaba je učinila iskorak u istraživanju baroknoga kiparstva sjeverozapadne Hrvatske

Proputovanja riznicama baroknih oltara i propovjedaonica temeljila je na rezultatima prethodnika-povjesničara i konzervatora Gjure Szaba te povjesničara umjetnosti i muzealca Artura Schneidera.  ona već tada zaključuje da je u vremenu koje je proteklo od Szabovih i Schneiderovih popisivanja došlo do bitnih promjena na skulpturi i da su se dvojici autora katkad potkrale pogreške u datiranju i vrednovanju djela. Doris Baričević je pak, u odnosu na prethodnike, otišla korak dalje jer svaki rad zaključuje i povijesno umjetničkim vrednovanjem pojedinih kiparskih djela. 

Tim je pristupom u desetljećima koja su uslijedila mnoge oltare i propovjedaonice atribuirala domaćim i stranim kiparima i drvorezbarima-dovevši hrvatsko barokno kiparstvo u vezu s europskom kiparskom baštinom i kulturnim i umjetničkim krugom habsburških zemalja. U ostalim publikacijama i kruni svojeg rada, Baroknom kiparstvu sjeverne Hrvatske, pozornost je posvetila i varaždinskom kiparskom krugu,čime je premostila geografski i vremenski jaz u istraživanju barokne baštine varaždinskoga kraja jer Gjuro Szabo svoje rezultate popisivanja spomenika u gradu i u kotaru varaždinskom nikad nije u cijelosti objavio.