Finska

Zimsko vrijeme i blagdani često nas povezuju s uspomenama. Dajte si vremena, rekli bi Finci i podsjetili na onu „manje je više“. S vremenskim odmakom priča nastala prije više od jednog desetljeća i danas je jednako životna i postala je zaista još veća. Finci žive skandinavskim minimalizmom. Sve što mogu popravljaju, sve što im ne treba rado daruju ili prodaju. Disciplirani su u učenju i radu, a kad je zabava onda je zabava i onda se ne može bez alkohola koji ih prati kao i neke druge narode. Za druženje je ipak potreban dogovor unaprijed, čak dva tri tjedna unaprijed – ne postoji ad hoc, kao kod nas.

Finci vole imati svoj osobni prostor-mir i slobodu, pa djeluju zatvoreni i distancirani, no vrlo su kolegijalni i uviđavni, dobri su domaćini i vole se okupljati u posebnoj "instituciji" sauni. Vole svoje vikendice ili ljetnikovce koje se nalaze na jednom od brojnih otočića ili jezera. Ni tamo ne kompliciraju život. Hrane se s onim što im je dostupno u prirodi. Love ribu, divljač.

Možda je Fince najbolje upoznati na vjenčanjima, kaže moja tadašnja suvodičica i suhodačica kroz Helsinki Tea Jagić, sada trenutno zaposlenica pri Euoropskoj komisiji. “Govori traju i do tri sata, tu može i manje ugodnih detalja i sve se to iznosi javno a nakon toga slijedi slavlje uz pjesmu i ples”. 

Putujemo u Finsku zemlju jezera, otoka, ljetnikovaca i sauni, zemlju kontrastne klime i dnevne svjetlosti. Finskom ljeti dvije boje dominiraju zelena i plava. To je zbog krajolika, posebno onih koji su područja šume i vode, zbog čega je Finska dobila nadimak "zemlja tisuću jezera". Zimi do izražaja sivilo, sumrak ili mrak s mnoštvom umjetne rasvjete u prostorima gdje se radi ili živi, uči što bliže onoj koju daje sunce. No, Finska ima brojne zapise i svjedočenja o Aurori Borealis. Za mnoge je to iskustvo koje se događa jednom u životu. Neki se, međutim zaljube pa se vraćaju kako bi zasititili svoj pogled prema posebnim bojama neba.