Prstom po globusu: Baška 2. dio

U Bašku sam došla zbog mrgara, ovčara s tlocrtom u obliku velikih kamenih cvjetova. Ggrađeni su za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim pasištima (komunadama). Mrgari se kao najljepši primjer prastare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen bez ikakvog vezivnog materijala, na nadmorskoj visini većoj od 300 metara. Riječ je o rijetkim i krhkim konstrukcijama, stalno izloženima buri, suncu i soli, koje vijugaju u svakakvim oblicima – od pravocrtnih linija do impresivnih kamenih cvjetova. Posebnost mrgara leži i u vrijednim rukama pastira iz Baške, Batomlja i Jurandvora. Mrgare u svijet promovira intenzivno predsjednica Društva „Sinjal“, Branka Polonijo i naravno svi Sinjali. Branka je naša Zagrepčanka koja je svoj dom našla u Baški. Izvrsna je vodičica po gradu i okolici. O Baški nam je već govorio na svoj način osebujni domaći Baščanin, ribar Ivo Barbalić Gunga. U ovoj priči pojavljuju se i direktorica TZ Baška Ivana Topić i jedna od rijetkih domaćih gospođa, bankarica i planinarka Dobrila Šešević, ki zna cakavicu. A sve je počelo na kavi u blizini raskošnog koprivića s pogledom na kristalno čisto more i Crnu ovcu…

Baška je bila naseljena još u prapovijesno vrijeme, a kasnije se uz more razvilo rimsko naselje čiji ostaci, prema arheološkim nalazima kod kapelice sv. Marka, datiraju iz 2. st. prije Krista. Samo naselje rrazvilo se 418. godine na brdu sv. Ivana, dok se kaštel Baška prvi put spominje 1232. godine. Kao i mnogi drugi hrvatski gradovi na moru tijekom svoje duge povijesti Baška je pripadala Bizantu, Veneciji, Napoleonovoj Iliriji i Austriji…i kako je već s našom prošlošči. Od 1994. godine samostalna je Općina na otoku Krku.

U povijesnom kontekstu najpoznatija kao nalazište svjetski poznatog simbola hrvatske povijesti i kulture – Bašćanske ploče. Taj starohrvatski spomenik važan je izvor u razvoju hrvatske glagoljice, te kao dokument u kojem se prvi put spominje vladarevo ime na narodnom jeziku. Bašćanska ploča nastala je oko 1100. godine. Izvorno je bila pregrada koja je dijelila redovnički pjevački zbor pred oltarom od vjernika u crkvenoj lađi u benediktinskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru. Od 1934. godine Bašćanska ploča smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dok se u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru nalazi njezina replika.

Dakle, glagoljica, je zaštitni znak Baške. Društvo za kulturu, ekologiju i tradiciju „Sinjali“ iz Baške, pokrenulo je projekt Bašćanske staze glagoljice. Staza nas uči glagoljici ali vodi i kroz krivudave kamenite uličice i brojne prirodne ljepote Baške. Gotovo kao na dlanu podastiru se povijesne priče i prirodni fenomeni koji su formirali Bašku onakvom kakvu ju poznajemo danas, od jedinstvenog pješčanika Zaroka i vodotoka Vele rike do povijesne baštine Batomlja i svetišta Majke Božje Goričke.

Baška nije velika, ali sve oko nje je veliko i posebno. Mještani se s pravom pohvale na Kuntrep, na nadmorskoj visini od 475 m, koje je 1969. godine proglašeno posebnim ornitološkim rezervatom. Ondje je stanište je bjeloglavog supa, orla zmijara, sivog sokola, modrokosa, vjetruša, morskog vranca, sove ušare, ćukavice. A bogatstvo na liticama. Kuntrepa ostavljaju bez daha. Sve vrvi endemskom florom i vegetacijom. Ukrašavaju liticu dalmatinska zečina, istarski zvončić, mekinjak, riječki kravljak i druge vrste.

Svi i Baške stalno govore o otoku Prviću najvećem nenaseljenim otokom u Hrvatskoj, koji je 1972. godine zaštićen kao poseban botanički i ornitološki rezervat. Prvić stalno mijenja boje, od jutra do mraka možete sjediti, ako vam to sat dopušta i svjedočiti nevjerojatan fenomen igre svjetla. Možda je to i zbog česte bure koja, na Prviću puše prosječno 203 dana u godini, a orkanske snage 11 – 12 bofora doseže oko 73 dana godišnje (osim ljeta) pa je Prvić i najburniji hrvatski otok.

No moj cilj odlaska u Bašku su Mrgari.

Riječ je o pučkoj arhitekturi ovoga kraja, suhozidnim višeprostornim ovčarama u obliku cvijeta. Mrgari služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca, promjera su nekoliko desetaka metara, a najveći mogu primiti čak 1500 ovaca. U Baški ih je trenutačno deset, a na otoku Prviću još pet. Izuzetno je zanimljivo kako se takav način razvrstavanja i prikupljanja ovaca može pronaći na samo još dvije lokacije u Europi, u Walesu (Velika Britanija) i na Islandu. No, struka je dala svoj sud a laici naši mrgari su prvaci i apsolutno najljepši.

Oko Baše su gorski masivi čiji su vrhovi najviši na otoku Krku. Ima i Šetnicu 'Put ka Mjesecu' do „Mjesečevog platoa“. Na prvom dijelu staze „Put ka Mjesecu“ nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja, ispred koje vas očekuje vidikovac s kojeg puca pogled na bašćansku dolinu, otok Prvić, morsko plavetnilo i jedan od simbola Baške – Velu plažu i kristalno čisto more. 

Kad jednom dođete u Bašku nećete tako lako otići, stalno ćete se mislima vraćati i onda opet doći…. Zaljubi se čovjek jer gradovi su gradovi, mjesta su mjesta a čine ih ljudi.