Prstom po globusu i priča iz zlatne doline: Kutjevo

Kutjevo je poznato po graševini, ali legenda kaže: „Tko se napije vode s izvora Matičevca, ostaje u Kutjevu“! Voda je voda i bez nje ne bi bilo ni nas, ni vinograda koji se nalaze na padinama Papuka i Krndije, gdje u nizini prevladava ilovača, a već na 200 metara nadmorske visine je pijesak i šljunak, odnosno laporasto tlo koje daje istančanije mirise i okuse vina. Vinogradi im se protežu na više od 400 hektara.

Kutjevo se nalazi u Požeško-slavonskoj županiji ili „zlatnoj dolini“. Jedan od najmanjih gradova u zemlji. Zanimljiva je priča o nazivu toga grada. Ono što će te najčešće čuti, jest da je Kutjevo nastalo od dvije hrvatske riječi: kut i vas (selo). Riječ je o selu u kutu što se može povezati s položajem pod Krndijom. Nakon što je izbačeno slovo s i dodano slovo e iza kut, dobio se naziv Kuteva. Kasnije je preimenovano u Kutjevo, a ono što je zanimljivo činjenica je da ga danas u nekim mjestima nazivaju Kutjeva.

U siječnju, kad je nastao naš zapis, u Kutjevo je stiglo mnogo naroda sa svih strana. Posebno je živo na Trgu graševine. Nikoga ne smeta zima, ni snijeg. Slavi se Vincekovo, odnosno ondje je Vincelov. Okupe se vinari, zapali se vincelovska vatra te blagoslovi jedinstveni vinograd na Trgu graševine, čuju se zvuci tamburice, svatko ima svoju čau oko vrata i tradicionalni vincelovski štap.

No, od zvukova raznih pobjegli smo malo dalje u kutjevački podrum. Legendarni vinski znalac Drago Humski, koji je u vinariji radio pune 42 godine, zapremine od više od deset milijuna litara vina, zna sve o omiljenom podrumu vinoljubaca iz 1232. godine, ili onih koji su samo znatiželjnici. Kutjevo i poznati kutjevački podrum, danas je jedno od najjačih vinskih središta u Hrvatskoj. U podrumu je povijest i sadašnjost. Ondje je sve "pohranjeno" i s uresima na najvećoj bačvi od slavonskog hrasta u kojoj se čuva kraljica vina-graševina. Prikazani su vinari iz Požeštine, sve što bi mogli kazivati o životu, o prirodi, o ljubavi prema lozi. Tu je i velika arhiva vina, gdje se mogu naći raritetni primjerci, starih više desetljeća, a prodaju se i po cijeni od par tisuća eura. Tko može nek izdvaja eure, dobro njima - dobro nama.  U podrumu vas opiju i mirisi, postoje intrigantne priče i legenda. Nekako svi zapnemo na jednoj iz davne 1741. godine, kada je austrijska carica Marija Terezija posjetila Banovinu Hrvatsku i ostala u Kutjevu više dana zbog Baruna Trenka o čemu i danas svjedoči legendarni stol.

No, da nije bilo cistercitske opatije, isusovaca i njihova znanja, možda se i ne bi baš tako dičli, jer čitav kompleks kojeg čini i dvorac najpreduje u njihovo vrijeme, te obitelji grofova Turković iz Karlovca.

Kutjevački dvorac izgorio je u podmetnutom požaru 1918. godine nakon kojega su bila srušena njegova bočna krila kao i gornji dijelovi bočnih rizalita preostalog južnog krila, pa su nekoć spojeni u jednu cjelinu, Crkvu i Dvorac. Unutar objekta (klaustor) postoji bunar iz 1232. godine. Izvorna arhitektura dvorca djelomično je očuvana i pored toga što je tijekom XIX. i XX. stoljeća preoblikovana i osiromašena. U dovrac se ne može ući, ali oko dvorca ima drugih ljepota i raznih vrsta stabala poput ginka, bukve, lipe, aleje kestena, hrasta. Možete se šetati u zaštićenom spomeniku vrtne arhitekture do mile volje.