Hrvatski radio

Radio Sljeme

08:35 / 12.11.2015.

Autor: HINA, Ana Krois

Šezdeset godina od smrti Tina Ujevića

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u svoje vrijeme neprihvaćen i nerijetko protivnik građanskih konvencija Tin Ujević, šezdeset godina nakon smrti uživa istaknuto mjesto u hrvatskoj povijesti, o čemu pored ustaljenih počasti govori i niz događaja pripremljenih povodom te obljetnice.

Ujević se rodio 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, a umro 12. studenoga 1955. u Zagrebu. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju i živio u Nadbiskupskom sjemeništu, ali se nije zaredio nego odlazi u Zagreb gdje studira hrvatski
jezik i književnosti, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku.

U mladosti je bio gorljivi politički borac, najprije protiv Austrougarske, a potom se zauzimao za ujedinjenje Hrvatske i Srbije. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije razočarao se („kad već su guske da su barem sa Kaptola") i potpuno se odrekao političkog djelovanja, te se do kraja života posvetio samo poeziji.

Nije prihvaćao neke od temeljnih društvenih konvencija, nije imao karijeru ni dom, a znao je raskidati veze s najbližima, u književnosti s „učiteljem" Matošem, a u privatnom životu s članovima svoje obitelji.

Stamać: „More malih disertacija"

Akademik Ante Stamać drži Ujevića najvećim hrvatskim pjesnikom 20. stoljeća i jednim od najučenijih Hrvata toga stoljeća, te ističe da je ta učenost našla odraza u Tinovoj vrlo kompliciranoj poeziji. Kad to kažem mislim da njegova poezija u sebi sabire sve najvažnije potencije hrvatskog jezika toga stoljeća. On je, kao što se zna, prošao veliki broj struja i načina pisanja, puno je učio i bio vrlo discipliniran učenjak filologije, osobito zadnjih 20 godina svoga života, kaže Stamać.

Ujević je danima boravio i istraživao u Sveučilišnoj knjižnici, te napisao more radova. Sve su to male isertacije o pitanjima vremena. Četiri velike knjige njegove poezije, što je silna količina pjesama, predstavljaju veličanstven domet hrvatskoj jezika. Posebno mislim na zbirku 'Žedan kamen na studencu', pa i toliko sjajnih pjesama u njegovima ranim simbolističkim fazama, no najveća je za mene 'Hymnodia to mou somati', sjajna pjesma o ljudskom tijelu, objašnjava književni teoretičar Stamać.

S Nietzscheom u ritmu tragičkog paradoksa

U formiranju Ujevićevog intelektualnog i pjesničkog habitusa, za koga teoretičari i kritičari kažu da je sastavljen iz više osoba, ključnu je ulogu imao Friedrich Nietzsche, smatra Dragutin Lučić Luce, u studiji koja još nije objavljena. To je vidljivo ne samo po mnoštvu Nietzscheovih citata, fraza i aluzija, koje se mogu iščitati iz cjeloživotnog poetskog i proznog Tinova opusa, osobito u njegovu opitivanju zdravlja, tjelesnosti, kolizije savjesti, apolinijskog i dionizijskog, tragedije i komedije, vječitog vraćanja, pravednosti, patnje i vedrine - a iznad svega samoće!

Ujević sam priznaje da ga je Nietzsche učinio „piscem, umjetnikom, burgijašem, megalomanom ili onim što jesam". U periodi pesimizma… probudio me je jedan moderni koji je volio život kako ga se može voljeti samo u eposu ili epopeji. Otkrio sam napokon evanđelje života i životne radosti", zapisuje Ujević koji će, jednako kao i Friedrich Nietzsche, živjeti odnosno stvarati „ritmom tragičkog paradoksa.

Moguće je da je upravo u tragu Nietzscheova pjesničkog mišljenja Ujević spjevao ono što će nazvati lirozofom. U njemu su, tako hoće Ujević, pojmovi Mudraca i Pravednika istovjetni, podsjeća Dragutin Lučić Luce.

Novi skupovi, drame i filmovi

Pored ustaljenih oblika počasti Tina Ujevića u hrvatskoj javnosti, poput glavne nagrade Društva hrvatskih književnika koja nosi njegovo ime već od početka osamdesetih, i mnoštva škola i društava imenovanih prema njemu, okrugla obljetnica proteći će uz niz posebnih kulturnih događaja.

Jubilarni Šoljanovi dani, koji su održani u travnju, bili su posvećeni Tinu Ujeviću, kao i znanstveno - stručno savjetovanje „Kulturno nasljeđe Ujević" održano krajem rujna u Krivodolu, selu Ujevićeva podrijetla, a na datum njegove smrti u Vrgorcu će biti organiziran prigodan kulturni skup.

Hrvatska televizija obilježava okruglu godišnjicu Tinove smrti igrano-dokumentarnim serijalom u četiri dijela „Tin - 30 godina putovanja", za koji je scenarij napisao Jasen Boko a režirao ga Davor Žmegač. Također, istim je povodom Željko Senečić postavio predstavu „Intervju s Tinom".

U struci vrednovan, u općoj javnosti krivo shvaćen

Akademik Stamać ističe da je Ujević dostatno vrednovan u hrvatskoj književnoj povijesti. To je omogućilo objavljivanje njegovih sabranih djela šezdesetih godina u 17 svezaka, koje je priredio Dragutin Tadijanović. Od tada do danas o njemu su puno pisali i to ne samo u književnoj znanosti; o njemu su pisali mnogi kričati, pa i novinari. I ja sam se uključio u početku i objavio među prvima jednu knjigu o Ujeviću. Dakle, njegov je opus istraživan, Ujević je objavljivan, a i danas se istražuje i objavljuje, kaže Stamać.

No, Ujevićeva dvojnost u određenoj mjeri je zavaravala proučavatelje i publiku. Površni ljudi su u njemu uočavali nespretnog čovjeka koji galami po birtijama, gdje je volio držati predavanja i poučavati ljude. Ta je crta njegove osobnosti bila zanimljivija široj javnosti.

Tako, javna slika koja se prenosila novinarskim bilješkama, osobito anegdotama, o njemu je često kriva, kaže Ante Stamać i zaključuje: Posljedica je toga da od te silne količine pjesama šira javnost zna mali broj njih, uglavnom one koje je pokojni Arsen uglazbio, tako da joj i dalje manje-više ostaje nepoznat taj veličanstveni domet hrvatskoj jezika.

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.