Hrvatski radio

Radio Sljeme

Slunjski zapisi - Između voda i šuma

25.09.2022.

09:40

Autor: Prstom po globusu, Vesna Jurić Rukavina

Slunj

Slunj

Foto: Privatni arhiv JM/VJR / HRT Radio Sljeme

U Slunju vrijeme ne utječe na magično ozračje koje pružaju Slunjčica i Korana. Ondje se nitko ne uzbuđuje ni kad je snijeg, ni žega ili kiša, sve su to prijatelji prirode i ljudi. Zato je slogan "Dođi bilo kada i pronađi sebe za budućnost" gotovo vizionarski osmišljen za sve prijetnje koje stižu o klimatskim promjenama. U Slunju se danas najčešće se zastane zbog Rastoka,vodeničarskog bisera. Slunjski kraj je po mnogo čemu zanimljiv i treba uživati u njemu. Ne znam koliko bi dana trebalo za obići sve te ljepote i upoznati se s različitostima koje su pravo bogatstvo. Ikavica, kajkavica, ojkanje, proja, priče o mlinicama, razni domaći sirevi, med,pastrva, divljač, šetnice i šuma.  Sve je to samo dijelić zapisa nastalog između dva mosta s direktoricom TZ Slunj Jasminom Mrkonja. 

Slunj je u povijesti nazivan i bilježen na više načina: Slvn, Sluin, Slouin, Slovin, Slovingrad, Zlun, Zun, Sluni, a u nekim okolnim selima do 70-ih godina prošlog stoljeća zvali su ga i Slonj.

Slunj se prostire na golemoj površini i obuhvaća 67 naselja. Zato nek vas ne iznenađuje oznaka na cesti koja zbunjuje, barem mene do pojašnjena. Naime tamo gdje piše "Dobrodošli u Slunj" a vi se vozite do centra grada još pola sata, sve je to točno. Na području živi oko 5 tisuća stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti vrlo je mala, samo 15 po km2. Prostor grada Slunja ima najviše obilježja dinarskoga karaktera, a reljef je izrazitih kraških karakteristika. Na području grada nalaze se krške rijeke Slunjčica, Korana, Mrežnica i Glina. Ljudi su vrijedni, stameni ali i vedri. Mnoga su to bogastva Korduna koji se dodiruje s Likom, našto su ljudi jako ponosni. 


Povijest

O naseljenosti u prapovijesnom dobu svjedoče dvije prapovijesne gradine, a u neposrednoj blizini pronađeni su ostatci iz antičkoga doba. Južno od grada (kraj sela Zbijeg) u srednjem vijeku postojalo je starije naselje Suhi Slunj. Današnji grad Slunj, prvi se put spominje 1323. god., kada je hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert darovao župu Drežnik sa Slunjem Dujmu Frankapanu. Smatra se da je tada bila izgrađena i utvrda koja je postala središtem posjeda. God. 1390. tada već utvrđeni grad Slunj došao je na kraće vrijeme u posjed Pavla Zrinskoga. Od tada je bio uzrokom razdora između dviju plemićkih obitelji te je često prelazio iz vlasništva jedne obitelji u vlasništvo druge. U diobi frankapanskih dobara 1449., Slunj je postao sjedištem Frankapana Slunjskih. U to se doba spominje na drugoj strani Slunjčice i naselje s utvrđenim franjevačkim samostanom, koje je s utvrdom na desnoj obali rijeke bilo povezano mostom; u potonjim se dokumentima oba naselja spominju pod zajedničkim nazivom Slunj. Knezovi Frankapani Slunjski držali su posjed do 1572., kada je izumrla ta plemićka grana. Potom je Slunj ušao u sastav Vojne krajine te je bio čestom metom osmanskih napada i razaranja, a 1578. na kratko je bio i osvojen. Od 1579. bio je pod upravom senjskih kapetana, a jedan od najpoznatijih zapovjednika 1661. god. bio je Petar Zrinski. O njegovoj obrambenoj važnosti svjedoči pismo kranjskih staleža upućeno nadvojvodi Ferdinandu II. 1613. u kojem Slunj nazivaju »ključem Hrvatske i Kranjske«. Nakon preustroja Vojne krajine 1746. bila je osnovana Slunjska regimenta (pukovnija), te se ondje 1788–99. nalazio glavni stožer zapovjednoga generala u Hrvatskoj. U tom je razdoblju (1726) bila obnovljena sadašnja župna crkva Sv. Trojstva, smještena kraj franjevačkoga samostana, koji su u potpunosti uništili Osmanlije već u XVI. st. Kratka francuska vladavina 1809–13. dala je poticaj gospodarskom razvoju; iz toga je doba most na Korani i žitni magazin iznad grada. U požaru 1882. teško je bila oštećena slunjska utvrda. Nakon ukidanja Vojne krajine (1881) Slunj je dobio status grada, nakon čega je započela njegova urbanizacija. Broj stanovnika rastao je od 225 st. 1857. na 1078 st. 1931. U XX. st., postavši dio magistralne ceste koja spaja jug i sjever zemlje, naselje je dobilo tranzitni karakter. Za II. svjetskoga rata na njegovu je području 1941–42. nastao veći broj partizanskih postrojba te je 1942. nakratko bio i sjedište glavnog stožera Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske. Početkom Domovinskoga rata, u studenome 1991., Slunj su zauzele srpske snage. Oslobođen je u kolovozu 1995. 


Što treba znati i vidjeti

Stari Grad Slunj se nalazi na strmoj kamenoj uzvisini iznad rijeke Slunjčice. Uzdižu se zidine starog Frankopanskog grada Slunja. Početkom 15. stoljeća feudalni grad je bio mostom povezan s naseljem i trgovištem na suprotnoj strani rijeke. Krajem 16. stoljeća slunjsko naselje je napadom Turaka potpuno razrušeno, a feudalni grad Slunj pretvoren u obrambenu utvrdu koja se nalazila na idealnom strateškom položaju, s tri strane okružena rijekom te je dodatno utvrđena sa istočne strane obrambenim zidinama. Osim frankopanske utvrde, u Slunju vrijedi vidjeti i ostatke Napoleonovog magazina. Početkom 19. stoljeća Slunj se nekoliko godina našao pod francuskom upravom o čemu svjedoče ruševine magazina u kojemu je Napoleonova vojska pohranjivala hranu i oružje. 


Župna Crkva Presvetog Trojstva svjedok je zbivanja burne prošlosti slunjskog kraja. Najstariji dio crkve izgrađen je srednjem vijeku. Krajem 16. stoljeća razrušena je u napadu Turaka, nakon čega je obnovljena i posvećena 1735. godine. Krajem 18. stoljeća izgrađene su bočne lađe, a zvonik je prepravljen u baroknom stilu. Za vrijeme Domovinskog rata crkva je ponovno opljačkana i zapaljena, a obnova je započela nakon Oluje i dovršena 2007. godine. U crkvi se čuvaju stare franjevačke kripte s kosturnicom, kamena ploča s grbom slunjskih Frankopana i spomen ploča caru Josipu II.


U središtu grada možete vidjeti rodnu kuću Milana Neralića, prvog Hrvata koji je osvojio medalju na Olimpijskim igrama.  Na Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine osvojio je brončano odličje u sablji. Bio je ugledni učitelj mačevanja i prvi je primijenio munjeviti napad iz skoka “leteći ispad”. 


Rastoke, vodeničarski biser slunjskoga kraja, nastale su igrom prirode gdje se zelenomodra rijeka Slunjčica prelijeva preko sedrenih stijena u rijeku Koranu, stvarajući pritom mnoštvo slapova, malih jezera i kaskada. Rijeke Korana i Slunjčica opirale su se prirodnim zakonima i urezale su za čovjeka neizmjerno prirodno bogatstvo. Upravo na tom rastočenom terenu, čovjek je izgradio naselje Rastoke. Malo tko nije otišao u Rastoke, naselje autentičnoga graditeljskoga nasljeđa koje po zapisima datira iz 17. stoljeća. Današnje nastambe koje gledamo uglavnom su sagrađene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Rastoke su 1962. godine uvrštene na popis Državne uprave za zaštitu kulturne i povijesne baštine. U Rastokama su nekad postojale 22 mlinice koje život znače. Osim u izuzetnoj ljepoti slapova živopisnih imena Buk, Hrvoje i Vilina kosa, u Rastokama možete uživati i u dvorištima ljudi koji ondje žive. Ako treba dodatno razgaliti dušu, onda je preporuka otići prema Plitvicama do izvora rijeke Slunjčice, jednog od najjepših vrela u Hrvatskoj. Prilaz nije obilježen, a do izvora se morate spustiti zaraslim kolskim putem. Na mjestu izvora Slunjčice, podno okomite litice, nalazi se malo modrozeleno jezero duboko oko 26 metara.


 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Prstom po globusu

Radio putopis obilježen je zapažanjima, dojmovima i razmišljanjima o svemu što zaokuplja autoričinu pažnju na putovanju. Riječ je najčešće i o potpuno nepoznatom ili tek otkrivenom. Vesna Jurić Rukavina "svojim" prstom iz tjedna u tjedan donosi nove priče iz Hrvatske ili svijeta.

Poslušajte u Slušaonici