Hrvatski radio

Radio Sljeme

Spomenik "šestinskoj pralji"

07.06.2015.

18:11

Autor: Irena Dizdarević

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Stoljećima su žene iz Šestina, zagrebačkog naselja na obroncima Medvednice, prale rublje za gradsku gospodu i tako zarađivale za život. U počast njima pokrenuta je inicijativa za postavljanje spomenika - Šestinskoj pralji.

Nakon pojave strojeva za pranje rublja zanimanje pralja je iščezlo, a kako ne bi nestalo i sjećanje - lokalno stanovništvo pokrenulo je inicijativu za postavljanje spomenika šestinskoj pralji.

U nastavku prenosimo tekst sa bloga - /ruzmarinke.blogspot.com/

 ŠESTINSKE PRALJE

"...Jedno od poznatijih mjesta kraj Zagreba jesu  Šestine pod starodrevnim Medvedgradom. Žitelji toga mjesta imali u  vrlo malo zemlje za obrađivanje, te su primorani  da drugim načinom privređuju sebi svagdašnji kruh. Tako se tijekom vremena razvilo u selu pranje rublja za zagrebačko stanovništvo, te su Šestinčani postali važan činbenik za čistoću i zdravstvo Zagreba.
Nedjeljom, se moglo vidjeti kako kumice i kumeki nose ili voze u Zagreb čisto rublje. Pojedine žene nosile su rublje u korpama na glavi, vozili su rublje  na malim kolicima, ali i na velikim volovskim kolima....
Tako je bilo iz dana u dan , i po ljetnoj žegi, i po cičoj zimi. Znale su satima stajati kraj vode u potoku perući rublje , te su im zbog ovakvog „knajpiranja“ mogle na zdravlju i čilosti zavidjeti mnoge bljedolike gospođe gradske , koje su radi narušenog zdravlja tražile lijek u mnogim ljekovitim kupkama.
Vešmašina iz Prigorja je imala ovakav program:  dan prije pranja, pralja je prljavo rublje stavljala u parenicu  (kacu, posudu zapremine cca 200-500 l ), koja u donjem dijelu ima otvor. Rublje je pokrila strežicom - pokrivkom od platna za vreće na koju je nasula pepeo. U tu svrhu upotrebljavao se isključivo pepeo bukvinog drveta. U međuvremenu, u posebnom kotlu zakipila bi voda u kojoj se otopila kamena soda i tom se otopinom polijevalo rublje preko pepela . Voda je oticala kroz otvoor na dnu, a da ne bi voda prebrzo istjekla, stavljao se pregršt slame. Vrela voda ulijevala se u parenicu tako dugo dok ne otvor, kroz slamu nije poćela teći čista voda.Tada se maknula slama, a otvor začepio drvenim čepom, a rublje se ostavilo namakati preko noći. Ujutro se pralo na potoku u drvenom koritu koje se zvalo plijest.
Na potoku je svaka pralja imala svoje mjesto, a ako je koji dan nije bilo, mjesto je moralo ostati prazno.Nastojalo se da se pranje odvija bliže šumi ili mlinu jer je tamo voda bila najčišća.Za vrijeme zime uz potok je gorjela vatra da se promrzle pralje povremeno ogrijale.
Rublje se sušilo na Sljemenu, a ponekad su ga nosile sve do Tomislavovog doma..."
 
U prilogu poslušajte i priču novinara Ante Raića.

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.