Umjetnost na poštanskim markama

Hrvatska pošta pustila je jučer novu prigodnu poštansku marku posvećenu obilježavanju Uskrsa. Motiv na ovogodišnjoj uskrsnoj marki je slika Kalvarije nepoznatog autora koja datira iz 18. stoljeća, a otkrivena je u franjevačkom samostanu u Čakovcu. Slikar Kalvarije iz Čakovca „kadrirao“ je svoj prizor ne samo granicama slike, nego granicama sadržaja. On je naime naslikao i granice muke. Naslikao je zapravo i Veliki petak, i Uskrs i Božić istodobno. Neobično je važno, ističe naša gošća akademkinja Željka Čorak, predsjednica Povjerenstva za izbor motiva maraka, što poštanska marka pruža mogućnost afirmiranja naše beskrajne baštine i odnos doma i svijeta. Akademkinja Čorak na upit o Zagrebu kao pisanom prostoru budućnosti izražava bojazan neprepoznavanja tkiva samog središta, a posebice Trga sv. Marka, Zrinjevca koji nije livada i Trga bana Jelačića koji je ogromna tramvajska postaja. Na sceni je urbana nedoraslost, zaključila je. 

Autor marke je Dean Roksandić, dizajner iz Zagreba. 

Opis marke - autorica akadmkinja Željka Čorak 

Slika je veoma dramatična, kako grčevitom, okomitom kompozicijom, tako i sukobima svjetla i tame. Rekao bi čovjek da u odmaknutom krajoliku, u golemom mračnom nebu, u „tami koja je zavladala svom zemljom“, jezikom jednog posve drugog vremena zadržava duh Tintorettovih invencija. Ali ono što je najneobičnije na toj slici jest činjenica da se u prvom planu, kao osnova cijelog prizora, nalazi nešto oblikom između oltara s tabernakulom i razlistanog kapitela nekog stupa: arhitektonski element na kojemu se živa scena odvija kao kazališni prizor. Dapače, cijela Kalvarija, nastavljajući se na taj središnji stup, kao da gubi svoje stvarno tlo pod nogama. Između stanovnika neba (dolje) i stanovnika zemlje (gore) dolazi do stvarnosnog pretapanja. Sve je tu pomaknuto, sve se može čitati kao inverzija, sve je pomiješano, i muka i trijumf, i ljudsko i nadzemaljsko, i sadašnje i buduće. Kao da nosivi arhitektonski element mijenja i mjerilo prizora, pretvarajući realizam svijeta u iluzionizam pozornice. Možda je neobičnom slikom slikar kazao i više nego što mu je bila prvobitna namjera.

Recimo da je budućnosnim prvim planom relativizirao tamu drugoga. Smrt je mračna strana života, a uskrsnuće je svijetla strana smrti. Te se strane neprekidno izmjenjuju u poretku. In anni circulo („u krugu godine“), odnosno in vitae circulo („u krugu života“) Veliki petak, Uskrs i Božić razlikuju se samo po kadru. Gdje Kalvarija prestaje, jaslice počinju. I obratno.

Slikar Kalvarije iz Čakovca „kadrirao“ je svoj prizor ne samo granicama slike, nego granicama sadržaja. On je naime naslikao i granice muke. Naslikao je zapravo i Veliki petak, i Uskrs i Božić istodobno. Prikazao je vrijeme kao pretopivu tvar. Nevidljiva kompozicijska shema njegove slike jest krug. Zato i naizgled mračno nebo ove slike šalje svijetlu poruku.