Peroj nema naziva ulica, već brojeve. Ugodno je sjediti u nekim sačuvanim dvorištima u kojima su kamene kuće. Iznad njih napisi koji datiraju 17. ili 18. stoljeće. Centar Peroja smješten je uz Crkvu Sv. Spiridona iz 18. stoljeća. Uz tu crkvu i u toj crkvi počinje priča o doseljenju Crnogoraca što je zabilježeno u Perojskoj povelji, koju je 26.XI.1657. izdao rašporski kapetan Girolamo Priuli. Prema neki izvorima pretpostavlja se da je prvih pet crnogorskih obitelji u Peroju nosilo prezimena: Brcela, Draković, Brajić, Vučeta i Ljubotina. Kroz zanimljivosti Peroja vodi nas Nikola Škoko, Naš vodič je zaljublenik u povijest, pjevač crkvene liturgije i čuvar najstarijeg primjeraka „Gorskog vijenca“ iz 1886 godine.
Danas se Peroj snažno i kontinuirano urbanizira i usmjeren je k razvoju turizma, nudi veliki broj smještajnih kapaciteta u privatnim kućama i vilama izgrađenima na čitavom području do Barbarige gdje je sagrađeno veliko turističko naselje.
Više od 350 godina čuvanja tradicije, običaja i vjere uspjeh je Crnogoraca u Peroju, naselju u kojem živi jedina starinska crnogorska zajednica u Hrvatskoj. Peroj nema naziva ulica, već brojeve. Ugodno je sjediti u nekim tako sačuvanim dvorištima u kojima su kamene kuće. Iznad njih napisi koji datiraju 17 ili 18 stoljeće. Centar Peroja ipak je smješten uz Crkvu Sv. Spiridona iz 18. stoljeća.
Naselje je smješteno na jugozapadnoj obali južne Istre s prekrasnim pogledom na Fažanski kanal i Brijunski arhipelag, udaljeno je desetak kilometara od Pule i pet kilometra od središta Vodnjana. Peroj je i prethistorijsko naselje koje je već u doba Rimljana bio poznato ljetovalište PRAETORIOLUM ili CASALE PETRIOLO, što je vidljivo iz zaključaka sa Rižanske Skupštine iz 804. godine.
Arhitektura stare jezgre podsjeća na ostala istarska mjesta sa starim kamenim kućama s baladurima i kamenim klupama. Još 1197. spominje se na ovom mjestu naselje pod imenom Pedrol.
U XII.st. Istrom vladaju kuga i kolera koje opustošuju naselja. Mletačka Republika, koja u tom periodu vlada ovim krajevima, pokušava naseliti Istru, pa tako i Peroj u kojem su izumrli stari stanovnici. Pokušalo se s naseljavanjem bolonjskim seljacima i obrtnicima te u dva navrata grčkim obiteljima s Cipra i Peloponeza. Ovi pokušaji bili su bezuspješni jer se oni vraćaju u svoju domovinu.
21. srpnja 1657. godine u Peroj se doseljuje 15 obitelji iz Crne Gore. Najvažniji i jedini dokument iz toga vremena je tzv."Perojska povelja" kojom se ovo selo, okolni pašnjaci i šume dodjeljuju doseljenicima iz Crne Gore.
Crnogorcima pravoslavne vjere nije dopuštena gradnja crkve već im je dodijeljena crkva Sv. Nikole u Puli koja je bila grčka pravoslavna crkva. 1788. godine Perojci dobivaju dozvolu od Mletačke Republike za gradnju svoje crkve.
Crkva Sv. Spiridona dobiva današnji oblik 1834. godine. Kapelica je sagrađena 1880.g., a zvonik 1860. godine. Zanimljivo je da su Crnogorci u Peroju do danas, dakle više od 350 godina, zadržali svoju pravoslavnu vjeru, jezik i ćirilićno pismo koje koriste na nadgrobnim spomenicima. Autohtoni Perojci njeguju svoje običaje, crkvene slave i govore perojskim.
Naš vodič je Nikola Škoko, zaljublenik u povijest, pjevač crkvene liturgije i čuvar najstarijeg primjeraka „Gorskog vijenca“ iz 1886 godine.
