Lobor, mirno,gotovo idilično mjesto koje se sakrilo u podnožje Ivanščice izvor je hrvatske povijesti.Ak se dođe na Goru zaista pogled leti po Zagorju! Tik uz Lobor je i Svetište Majke Božje Gorske s crkvom koja je smještena povrh hridi. Sagrađena je na obroncima Ivanščice, na brežuljku nazvanom Gora. Plato na vrhu brijega kroz arheološke nalaze svjedoči o gotovo četiri tisuće godina intenzivnog života.
Pedesetak kilimetara od Zagreba i evo nas u Loboru.Mirno, gotovo idilično mjesto koje se sakrilo u podnožje Ivanščice.Naselja koja ga okružuju smješetna su na nizu brežujaka koji se pružaju prema jugu.Lobor negdašnji, Lobor sadašnji – šetnja ugodna počinje sa zaljubljenikom u povijest, predsjednikom Viteškog drušva Svetog Križa, Andrijom Smetiškom. Polazišna točka je iz središta Lobora, tamo je župna crkva Sv. Ane, kasnobarokna građevina sagrađena koncem 18. stoljeća s vrijednim zlatarskim predmetima.... s visokim tornjem kojemu prižljkujemo sat. Tamo je i vodoskok novijeg datuma.
Lobor se spominje već davne 1257. godine kao Castrum Lobor. Ime mu vjerojatno potječe od latinske riječi Labor (laboratorium), a pretpostavlja se da su na tom prostoru Rimljani imali svoje radionice i kamenolome. Kao trag svog boravka ostavili su nadgrobne spomenike od kojih se jedan (cecellija superiana), iskopan 1857. godine.
Tik uz Lobor je i Svetište Majke Božje Gorske s crkvom koja je smještena povrh hridi. Sagrađena je na obroncima Ivanščice, na brežuljku nazvanom Gora. Plato na vrhu brijega kroz arheološke nalaze svjedoči o gotovo četiri tisuće godina intenzivnog života.
U rimsko doba na Gori je bila važna geostrateška točka iz koje se moglo kontrolirati gotovo čitavo Zagorje, a samim tim i južni prilaz prema rijeci Dravi i velikom antičkom centru Poetoviu, današnjem Ptuju. Koristeći se prednostima položaja stanovništvo je ovdje izgradilo nekoliko građevina. Svakako najvažniji bio je bio veliki i funkcionalni bedem koji je u nemirnim vremenima pružao sigurno utočište. Ne manje bitan bio je i veliki objekt koji se nalazi ispod današnje crkve. Vjerojatno se radi o hramu neke rimske božice. Pronađena mramorna glava i postolje kipa sugeriraju da se radi o poganskom hramu rimske božice Magnae Mater, ali samo daljnja arheološka istraživanja mogu ovo sa sigurnošću potvrditi. Iz ovog doba potječu i tri velika kamena bloka koja su bila dio velikog antičkognadgrobnog spomenika. Na njima su u dubokom reljefu prikazana rimska božanstva i pastoralne scene.
Kršćanstvo u Panoniju dolazi u 2. stoljeću i prelazi kroz svoj mukotrpni put sve do priznanja Milanskim proglasom 313. godine. Možda je već tada poganski hram pretvoren u ranokršćansku crkvu. Ovim preuređenjem počinje slavno doba kršćanstva na Gori. U 5. stoljeću gradi se oktogonalna zgrada krstionice koja je hodnikom spojena s ranokršćanskom bazilikom, a sačuvan je i prag na kome se još i danas vide tragovi koje su ostavila vrata. Unutar zgrade krstionice nalazi se šesterostrani krsni zdenac.
Za vrijeme velikih provala Turaka, sva plemstva na ovim područjima, u strahu od Osmanlija, sele u brda gdje grade svoje utvrde i na taj način se zaštićuju. Tako je, na padinama gore Ivanščice, u 14. stoljeću sagrađen i Oštrc-grad.
Uz Lobor se povezuje obitelj Keglević koja u 17. stoljeću počinje gradnju Loborgrada, jednog od najvrjednijih zagorskih dvoraca, nakon što su napustili Pusti Lobor. To je ranobarokna građevina, na čijem desnom krilu se nalazi kapelica s drvenim zvonikom, dok su u središnjoj dvorani postavljene zidne slike "Feba s muzama". Po završetku gradnje, dvorac Loborgrad postaje glavno središte hrvatske loze Keglevića. Oko 1910. godine biva prodan, a novi vlasnik ga prepušta zubu vremena. Nakon 2. svjetskog rata nacionaliziran je i pretvoren u starački dom. Današnji dvorac, premda je najveći u ovome kraju, tek je sjena svog prijašnjeg sjaja. Teško je dočarati njegov prijašnji izgled, ne toliko zbog same zgrade koja se održava već zbog svega onoga što čini okvir dvorca i što za njega isto toliko važno koliko i krov, zidovi, gospodarski objekti. Najviše treba požaliti što je isječen i preoran prekrasan i golem perivoj oko dvorca.
Uz Lobor i sve okolne brijege i šume nezaobilazan je i Črni Toma, črni ban kojeg saka dekla sanja i vsake hiže ga na vek ima.
