Bajunete i hitci na Alki 1935. godine

Bajunete i hitci na Alki 1935. godine

O žandarskim zločinima (Sibinj, veljača 1935.) zna se poprilično, međutim o krvavom žandarskom nasilju u kolovozu iste godine na sinjskoj Alki, hrvatska javnost malo što zna. U petom nastavku feljtona "Listajući stare splitske novine" profesor Frano Baras podsjeća...

Splitske su novine u kolovozu 1935. danima najavljivale predstojeću Alku, posebice zbog "Aero Mitinga" koji se imao održati istoga dana u 10,30 sati na aerodromu u sinjskom polju. Budući da je vladalo veliko zanimanje, osim redovitih vlakova iz Splita su vozila i dva-tri dopunska, te više izvanrednih autobusa. Posjetitelje s otoka dovozili su do Splita dva posebna parobroda... Međutim, o neredima i ubojstvu koji su uslijedili po završetku Alke državna je cenzura zapriječila svako novinsko izvještavanje. Novo Doba i Jadranski dnevnik bili su prisiljeni objaviti samo 'službeno saopćenje' državne novinske agencije Avala, ali bez ikakva komentara:

NEREDI POSLIJE SVEČANOSTI U SINJU. BEOGRAD, 20. VIII. AGENCIJA »AVALA« JAVLJA:

»U nedjelju 18. ovog mjeseca održane su u Sinju alkarske igre. Na završetku priredbe, kojoj je prisustvovalo oko 5 hiljada duša iz Sinja i okoline uzeo je riječ sa naročito postavljene tribine alkarski vojvoda Grabovac. Čim je Grabovac progovorio, masa svijeta je počela da ga ometa klicanjem, zviždanjem i raznim povicima i pojurila u pravcu tribine. Žandarmi koji su održavali red pod komandom jednog višeg žandarmerijskog oficira prepriječili su pristup demonstrantima ka tribini, držeći se za ruke. Ali kako je pritisak mase postao neizdrživ, prijetila je opasnost da masa, u kojoj je bilo i djece naleti na alkarsku konjicu koja je tu prolazila i da uslijed toga dođe do nesreće, žandarmi su na komandu svog starješine po propisima svoje službe nataknuli noževe na puške i odbili masu za čitavih 20 metara, bez ikakve upotrebe oružja. Potisnuta masa sa svog otstojanja sasula je kamenice na žandarme i povrijedila je nekoliko žandarma i građana, te i samog žandarmerijskog oficira. Ova masa nastavila je sa još žešćim demonstracijama u samom gradu, pokušavajući da prodre na glavni trg. U sprječavanju ovog prilaza došlo je u jednoj sporednoj ulici do jačeg sukoba između demonstranata i organa žandarmerije, kojom prilikom su demonstranti kamenjem napali na žandarme i na njih ispalili nekoliko revolverskih hitaca. Jedan žandarm je ovdje teže povrijeđen kamenom u glavu, a drugi u prsa. Žandarmi su odgovorili vatrom iz pušaka, ispalivši pet hitaca, od kojih najprije tri u vazduh, a ostala dva u masu, od kojih je ostao na mjestu mrtav Nikola Šipić, radnik u fabrici boksita iz sela Radošića, a lakše je ranjeno jedno lice koje je odmah pobjeglo i čiji identitet još nije utvrđen. Poslije ovog događaja masa se iz grada razbjegla i povratila svojim domovima. Red i mir je uspostavljen. U toku noći u gradu su krstarile patrole i nije bilo nikakvog incidenta. Na lice mjesta upućeni su odmah da ispitaju uzrok ovog događaja i ispitaju do koga je krivica izaslanici ministarstva unutrašnjih poslova: Kuzmanić Aleksandar, generalni inspektor unutrašnje uprave, izaslanik komande žandarmerije, komandant primorskog žandarmerijskog puka, žandarmerijski pukovnik Velizar Lazarin i izaslanik kraljevske banske uprave primorske banovine političko upravni sekretar Tecilazić Ljubomir."
         Iz ovako tendenciozno friziranog Avalina 'službenog saopćenja' javnost nije mogla razabrati zbog čega je prisutna 'masa' demonstrirala. U komunističkoj Jugoslaviji i ova su događanja bila prešućivana. Tek u novije vrijeme saznajemo pojedinosti o pravim razlozima demonstracija i ostalim tragičnim zbivanjima. Naime, dr. Nikica Barić objavio je na temelju arhivskih izvora znanstveni članak Neredi na Sinjskoj alci 1935. godine (vidi: Časopis za suvremenu povijest br. 3, 2006.) Navodim kraći odlomak iz članka:

"Predstavnici HSS-a iz Sinja imali su svoje viđenje nereda nakon alkarskog natjecanja, pri čemu su svu odgovornost prebacivali na vojvodu Grabovca i žandarmeriju. Narodni zastupnik HSS-a Pavao Krce i njegov zamjenik dr. Ivo Smolić uputili su ministru unutarnjih poslova Antonu Korošcu brzojav u kojem su naveli da je nakon završetka alkarskog natjecanja žandarmerija isključivo zbog k l i c a n j a  M a č e k u  i  H r v a t s k o j (spac. F. B.) dobila nalog od 'žandarmerijskog potpukovnika iz Splita' da 'jurne na narod i da bode'. Žandari su ovo izvršili s 'f a n a t i z m o m', tukući i ranjavajući 'potpuno nevine manifestante'. I uz sve žandarske 'udarce' narod je ipak 'uščuvao potpuni mir i red', a alkari su neometano krenuli svojim kućama. Dvadeset minuta nakon ovoga narod je 'na trgu sasvim mirno manifestirao' Mačeku i Hrvatskoj. Iznenada su žandari 'bez opomene, bez izazova' opet krenuli na okupljene 'tukući i ranjavajući koga su stigli'. Okupljeni su se razbježali u okolne ulice, a žandari su krenuli za njima 'p u c a j u ć i  u  m e s o  te bodeći i kundačući'. Tek tada je prema žandarima poletjelo 'nekoliko kamenica u čistoj samoobrani'. Tijekom ovih nereda bilo je oko 30 teže i lakše ranjenih. Nikolu Šipića žandari su ubili 'puščanim h i t c e m  u  g l a v u  sa dva metra daljine'. Predstavnici HSS-a tvrdili su da Šipić uopće nije sudjelovao u demonstracijama, nego je stajao na mjestu s kojega 'nije bilo ni poklika a kamo li kamenica'. Konačno, kada se 'svijet sasvim razišao', na ulice je izašla vojska, što je ocijenjeno potpuno nepotrebnim. Dok su na ulicama bili samo žandari i vojnici 'potrgane su s v e  h r v a t s k e  z a s t a v e sa radnja'. Predstavnici HSS-a zaključili su da se tako 'surov i bezobziran' napad žandarmerije nije dogodio 'ni u najcrnije vrijeme' Šestosiječanjske diktature. Ministar Korošec upozoren je da je zbog takvoga 'zločinačkog postupka organa vlasti' narod uzbuđen. Ako se želi spriječiti provala 'opravdanog ogorčenja', treba odmah izvršiti primjereno kažnjavanje 'krivaca' i neodložno razjuriti predstavnike 'propalog krvavog režima' koji imaju osobni interes u 'ovim zločinima' koji im 'ulijevaju nadu da će se ponovno vratiti vrijeme diktature..."

Na kraju, jedna osobna pojedinost: Tog sam ljeta kao dijete boravio na oporavku kod rođaka u Sinju (na Odrini) a oni odlučiše "neka i mali Splićanin vidi Alku"... Događaj me toliko potresao da se još i danas kao u nejasnoj magli fragmentarno prisjetim strahovite strke, galame i pucnjave te nekakve tamne kućne veže u kojoj se sklonismo...

Frano Baras

Komentari