Idemo na Bačvice... (2)

Idemo na         Bačvice... (2)

Uz 130. godišnjicu otvorenja prvog drvenog kupališta Bačvice, 120 godina izgradnje Vile Rosina i 100. obljetnice izgradnje prvotne jezgre Hotela Park u Splitu, profesor Frano Baras priredio je feljton u četiri nastavka.

Meštar Bepo o splitskim kupalištima

O Bačvicama i ostalim splitskim kupalištima pisao je i prof. Josip Barač (1871.–1939.), onaj što je Hajduku nadjenuo ime! Iz njegovih kronika objavljivanih u Jadranskom dnevniku koje je potpisivao kao Meštar Bepo saznajemo niz pojedinosti o kupališnom životu Splićana polovinom 30-tih 20. stoljeća posebice o danas zaboravljenim počecima onih u Špinutu, Zvončacu, Firulama...

Zato prenosim nekoliko njegovih zapisa:

"Pored gradskog kupališta na Bačvicama u Splitu ima još veliki broj kupališta, koja su preko ljetne sezone bila čisto opsjednuta kupačima. Kupalište Jadranske straže na Firulama bilo je možda još bolje posjećeno, nego i same Bačvice. Takodjer odlično su bila posjećena kupališta 'Jadrana' na Balunima, te ona u Špinutu, Trsteniku, u Mejama i t.d. Dok su Bačvice više mondeno kupalište, Špinut je više obiteljsko, a Jadran športsko. Špinut, u okviru krasne prirode, između Marjana, Poljuda i Kaštela, lijepo napreduje. I ove je godine sagrađeno desetak novih kabina, podignuta je sjenica, dok je već koncem prošlogodišnje sezone sazidana kuća za čuvara i buffet. Uprava društva Špinut nastoji da ovo simpatično obiteljsko kupalište što više proširi i da tako na zapadnoj strani Splita stvori novi kupališni centar. Da joj to i uspijeva, dokazuje i činjenica da se na tom kupalištu kupa dnevno oko 300 osoba. Kada se ovo kupalište proširi, kako to uprava namjerava, ono će moći primiti mnogo veći broj gostiju, te će moći potpuno zadovoljiti sve kupališne potrebe sjeverozapadnog dijela Splita. Kupalište športskog društva Jadran  brojno je posjećeno od športske publike, te od one sa jugozapadnog dijela grada. Kupališna sezona u Splitu u punom je jeku. Na 'pitomim' i 'divljim' kupalištima traži masa kupačica i kupača razonodu i zabavu u ovim danima pasje vrućine. 'Divlja' kupališta, makar su bez komfora i atrakcija, imaju svoj poseban šarm i kolorit. Ona su najbrojnija, najveselija, a često i najljepša. Na njima se zabavlja mali puk."

Polovinom 30-tih Općinsko drveno kupalište na Bačvicama već je bilo oronulo. Evo kako ga opisuje Meštar Bepo:

"Stare i gostoljubive naše Bačvice primile su i ove godine svoje goste kako su najbolje znale i umjele. Ali očekivane atrakcije na ovom našem ljetnom centru izostale su. Njihalke, sklizaljke, gimnastičke sprave, glazbe i tako dalje nisu za razonodu kupačica i kupača ni ove godine postavljene, ali zato je postavljena protu-morskopseća mreža, koja je razapeta od Kavale do Ovčica, - za veću sigurnost i bezbrižnost gostiju. Ne može se reći, da je protupseća mreža postavljena za razonodu i da pretstavlja neku naročitu atrakciju, ali istina je da je ipak od mnogih srdačno pozdravljena. Ta briga uprave kupališta za svoje goste svakako je pohvalna. Da ta briga nije bila nepotrebna, dokazuje najbolje jedna tabla, koja opominje općinstvo, da za eventualne nezgode i neprilike, koje bi se plivačicama i plivačima mogle desiti izvan mreže, nitko ne preuzimlje nikakovu odgovornost. Tko dakle hoće da pliva izvan mreže, pliva na svoju odgovornost. Bez obzira na to, koliko su te neprilike izvan mreže moguće, protupseća mreža i opomena na tabli na svom su mjestu. Tako se je uostalom uradilo i u svim modernim kupalištima kod nas i vani. Što uprava kupališta nije više brige posvetila razonodi i zabavi svojih gosti, kao što je to učinjeno na modernim kupalištima kod nas i u vanjskom svijetu, neki tumače tako, da se nije htjelo samo djelomično modernizirati kupalište - nego se hoće ono potpuno modernizirati. Drugim riječima, kada se sagradi nova kupališna zgrada, postaviti će se i sve na kupalištu i sve ono što je potrebno za zabavu i razonodu: njihalke, sklizaljke, gimnastičke sprave itd. U očekivanju te nove zgrade i komfora publika se zadovoljava sa starom zgradom i komforima. Domaći nalaze, da je sadašnje stanje na kupalištu "u duhu tradicija", a stranci da je ono — originalno. Bilo kako bilo - zadovoljni su svi."

Napominjem da su nedavno ronioci splitske udruge Rostrum pronašli ostatke te protu-morskopseće mreže koju su neki brzopleto proglasili protupodmorničkom...

Koliko se već tada vodilo računa o sigurnosti kupača svjedoči i ovaj oglas Lučke kapetanije objavljen u lipnju 1935:

"Radi reda i sigurnosti na kupalištima Bačvice i Firule zabranjuje se kretanje i stajanje u dotičnim uvalama, izuzev slučaja jače sile, motornim čamcima i lađama svih vrsta, osim državnih i onih koji imaju dozvolu prevažanja putnika iz luke do kupališta i obratno. Isto tako je strogo zabranjeno zalaziti sa motornim čamcima među plivače na bilo kojem položaju u luci i izvan luke gdje se svijet kupa. Prekršaji proti ovoj zabrani koja stupa na snagu danom oglašenja kazniće se na osnovu propisa Lučko-redarstvenog pravilnika".

Unatoč svemu - kako piše Meštar Bepo – izgleda da je malo tko to poštivao:

"Ovim oglasom, pretpostavljajući naravno da će se naredbe i izvršivati, bio bi zaveden red u uvali kupališta Bačvica. Ističem ovu pretpostavku, jer su se ovakovi oglasi i ranijih godina izdavali, ali su prilike u uvali tri dana nakon objavljenja oglasa bile jednake onima od tri dana prije objavljenja.
Ipak i izvršenjem naredaba sadržanih u ovom oglasu neće biti kupalištu mnogo pomoženo, jer su prilike u samom kupalištu daleko gore i teže od onih u uvali..."

U kakvom je lošem stanju 1936. bilo dotrajalo drveno Općinsko kupalište na Bačvicama Meštar Bepo opširno kritički piše:

"Ovo drveno kupalište sagrađeno je odmah poslije svršetka rata, većinom starim materijalom, za namirenje prvih poslijeratnih potreba i prema ondašnjim prilikama Splita. Poslije Košćinovog kupališta bilo je ovo sadanje za one doba etablisman prvog reda. Namjera onih ko ji su ovo kupalište podigli nije sigurno bila da ono bude dugog roka. To se mora zaključiti i po materijalu i po načinu kojim je građen. Kasnije se to kupalište proširivalo, nadograđivalo i usavršavalo i to je bila prva pogreška Općine. U to i takovo kupalište nije Općina uopće smjela ulagati daljnje novce, već ga je trebala iskoristiti samo za nekoliko godina, dok bude moguće nadomjestiti ga novim modernijim i ukusnjim. Najprije se je tvrdilo da se novo kupalište nemože graditi dok regulacioni plan konačno ne uredi čitav kompleks Bačvica i ne odredi gdje i kako će se postaviti novo kupalište. Ako se ne varam, u natječaju za regulacioni plan bio je predviđen i poseban projekat za kupalište na Bačvicama. Kada je plan bio gotov, iznesen je prigovor da nijedan od predloženih projekata ne odgovara i da na temelju tih treba izraditi onaj pravi sa tim detaljima. Napokon se pred četiri godine pristupilo i tom radu pa je izrađena do u tančine vrlo lijepa osnova sa
svim mogućim detaljima. Tada je trebalo pristupiti ostvarenju te osnove i gradnji novoga kupališta na Bačvicama. Ali su onda izbili prigovori finansijske naravi i stvar je zakopana. Uslijed svih ovih prilika i neprilika danas
imamo na Bačvicama kupalište koje je za Split prava sramota i atentat na higijenu i na imovinu kupača. To se nikada nije osjećalo kao ove godine. Kabine, već stare i trošne, prljave su i nečiste, one se doduše ribaju, ali od toga ala korist, jer je drvo već upilo i smrad i nečist.
Kabine za tuševe, a ovih ima samo par, neuredne su i prljave, u njima se nailazi na svakojake predmete i smeće, osobito na nečiste komade bumbaka i krpa. Po čitavom kupalištu leže otpaci hrane, voća, špica trešanja i breskvi. Na samom kupalištu, između dva mosta, igra se nogomet, koji je osobito za djecu, vrlo pogibeljan. Često se događaju krađe pojedinih komada odjeće i obuće, dragocjenih predmeta i novca. Čistoća je slaba, red je slab, sigurnost je slaba, dok o kakvom konforu uopće nema ni govora. Ovakovo kupalište nije na korist ni Splitu ni Splićanima, ni gostima ni turistima. Ono donaša doduše općini korist od cca pola miliona dinara, ali privredi uopće ne dava skoro nikakove koristi, dočim jedno moderno kupalište u Splitu, moglo bi njegovoj privredi, koja je
danas u velikim teškoćama, doprinijeti znatne koristi. Mnogi i mnogi turisti koji se sada zadržavaju u Splitu na jedan ili dva dana, sigurno bi svoje ljetovanje i odmor, iako ne u cjelosti, a ono barem djelomično proveli u Splitu, od čega bi u prvom redu hoteljerstvo i gostioničarstvo imalo znatne koristi, a i sama općina, jer bi daleko više utjeravala na taksama i na ulaznicama na kupalištu. Na novom kupalištu na Bačvicama bi se svakako morale urediti i tople kupelji, pa bi troškovi za uzdržavanje ovih znatno pali, a prihodi porasli. Kupalište bi trebalo imati svoju gostionu, kavanu, terase za ljetne i zimske zabave i priredbe kao i prostorije za radnje u vezi sa kupalištem, što bi sve po­većalo prihode preduzeća. Sigurno je da ovakovo preduzeće nebi bilo ni I prvih godina pasivno, i da bi općini što izravno lito neizravno dalo. koristi, dočim bi ono vremenom za općinu postalo i stalno vrelo prihoda. Najbolje bi bilo da sama općina sagradi kupalište i da u tu svrhu zaključi dugoročni zajam, koji bi se amortizirao samim prihodima kupališta. Ali ako općina ne vjeruje da bi to za nju bio posao, neka i gradnju i vođenje kupališta za stanovit niz godina povjeri sasvim privatnom kapitalu, ili neka sama, uz sudjelovanje privatnog kapitala osnuje društvo koje bi kupalište i gradilo i eksploatisalo. Za samu stvar i za Split nije danas važno kakvu finansijsku podlogu će općina naći za gradnju kupališta. Općina koja raspolaže i sa zemljištem i sa obalom i sa uvalom ne smije da ostane prekrštenih ruku, već mora preduzeti inicijativu za riješenje ovog problema, koje je za Split i socijalne i ekonomske prirode, i problem njegovog prestiža. Nedavno sam u mojem dnevniku napisao, a danas ponavljam, da je prema današnjim prilikama i potrebama daleko važnije za Split uređenje Bačvica i gradnja novog kupališta nego li preuzimanje starih vojničkih objekata uz gradnju tri nove zgrade. Ako ovo preuzimanje bude uslijedilo i do pet i do deset godina, neće Split od toga imati nikakove štete, dočim od pomanjkanja jednog modernog kupališta na Bačvicama trpi znatne štete već danas. Današnje staro i nemoguće kupalište na Bačvicama, Gradske tople kupelji i takse na strance davaju stvarno cca tri četvrtine miliona brutto prihoda na godinu, pa se na osnovu tih prihoda može koješta preduzeti za dobro i napredak Splita. Treba samo malo dobre volje i inicijative, pa će Split sigurno riješiti ovo pitanje. Za to riješenje je skrajnji čas, jer će inače do godine sama općina, kao prvostepena sanitetska vlast, biti prisiljena da zabrani uporabu ovog i ovakovog kupališta..."

Proročanska razmišljanja Meštra Bepa ipak su se  djelomično ostvarila. Prvotni projekt za novu armirano-betonsku kupališnu zgradu modificiran je i umjesto nasred uvale, ona je podignuta na istočnoj strani. Predviđalo se da se dogradi sve do rta Ovčica gdje je trebala biti izgrađena dvorana s restoranom, kavanom i zimskim bazenom! U današnjoj dužini bila je dovršena neposredno prije početka Drugoga svjetskog rata, pa su Talijani iskoristili priliku i svečano je otvorili prvog ljeta pod okupacijom. U danima kapitulacije Italije, njemačka štuka pogodila je (15. kolovoza 1943.) bombom kupališnu zgradu točno po sredini. Poslije su Nijemci (1944.) strahujući od savezničke invazije, protutenkovskim minama posijali stepenaste padine iznad središnje pješčane uvale (tu je danas popularni kafić Žbirac). Zbog istih razloga bile su minirane i šumice iznad Ovčica i Firula.

Poslije 1945. kupališna zgrada je obnovljena, a 'zlatno razdoblje' doživjela je pedesetih godina u okviru samostalne ustanove "Kupalište". Tada su na katu  bile obiteljske i ženske kabine, a u prizemlju svlačionice i garderoba za muškarce. Dva spiralna stubišta povezivala su terasu s prizemnim platoom i tako omogućavala neprestanu frekvenciju kupača. U lijepo uređenom atriju nalazili su se: brijačnica, pediker, fotograf, ambulanta (s dežurnom medicinskom sestrom) te blagajna za pohranu novca i dragocjenosti. Tu je bila smještena i razglasna stanica (Radio-Split još nije postojao!) koja je osim glazbe emitirala i ekonomsko-propagandni program na nekoliko stranih jezika. Na donjem platou postavljale su se svakog ljeta ponovno istrugane daske za sunčanje. Hodnici i pristupi moru bili su prekriveni brodskim tapetima. Mogle su se unajmiti ležaljke, kupaći kostimi, gondole. U prizemlju rotonde bio je bife i zdravljak, a na katu odličan restoran koji je posluživao od ranog jutra do kasno navečer.  Čitavu uvalu zatvarala je sigurnosna mreža. Plutajuće prljavštine uklanjali su svakog jutra prije otvaranja. Čamac za spasavanje s dežurnim čuvarem uvijek je bio spreman...

 

Komentari