Jubilejska izložba Matka Trebotića

Jubilejska izložba Matka Trebotića

U sklopu programa "Došašće u Muzeju grada Splita", u suorganizaciji Galerije umjetnina Split ivTurističke zajednice grada Splita, u Dioklecijanovim podrumima u petak 7. prosinca 2018. u 18.30 sati otvorenje je izložbe "Pedeset godina samoće" s novim radovima Matka Trebotića.

Prije 50 godina Trebotić je imao prvu izložbu u njemačkom gradu Bochumu.

Odakle taj naslov koji asocira na slavni Marquezov roman "Sto godina samoće", u razgovoru s Mladenom Vukovićem, otkriva naš istaknuti likovni umjetnik Matko Trebotić:

 

... Manifest križa u svojoj je formalnoj suštini monokrom izveden pozlaćivanjem bogato izvedenog temeljnog sloja slike na čijoj je površini potom upisan tekst. I dok se monokrom i korištenje teksta u suvremenoj umjetnosti vezuju za neoavangardne tendencije  šezdesetih godina, simbolizam zlata, zbog svojstava ovog po alkemičarima savršenog elementa koji predstavlja sunce, oduvijek se vezuje uz pojmove zrelosti i mudrosti, pa se ističući ove mentalne i iskustvene kvalitete uobičajeno upotrebljava za označavanja pedesetih obljetnica. Postav križa visoko, u gornjoj polovici apside lateralne dvorane u supstrukcijama Dioklecijanove palače, uz umjetnikovu naklonost suvremenim koncepcijskim rješenjima prostorno i sadržajno specifičnih radova, neizbježno nas upućuje na autoru svjetonazorski važnu izvornu duhovnost ranokrščanskih obreda u podrumima antičkih građevina, kao i na sjaj prostora najviše svetosti. Osim u navedenim razinama kompozicije, Trebotićev poslovično neortodoksni intelekt i sklonost povezivanja različitih povijesnih slojeva i kulturoloških polazišta, znakovito se održava u tekstu ispisanom u središtu kompozicije. Rečenica govorim hrvatski, ja sam hrvatski umjetnik, parafraza je ikoničke kompozicije Mladena Stilinovića iz 1994. godine s tekstom  an artist who cannot speak English is no artist / umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik, i predstavlja drugi pol sličnog razmišljanja i otpora prema arbitrarnim uvjetima umjetničkog stvaralaštva u epohi globalne kulture obilježene supremacijom anglosaksonskog kulturnog kruga. Stilinovićeva cinična implikacija o potrebi prilagodbe kanalu dominantne jezične komunikacije u ostvarenju međunarodne karijere, kod Trebotića se izvrće u pragmatično odbijanje kulturnog imperijalizma koji određuje suvremeni civilizacijski diskurs i tvrdoglavom prianjanju kulturnim obrascima vlastite tradicije. Trebotićeva isključivost dodatno je naglašena upotrebom glagoljice, staroslavenskog pisma kojeg današnje generacije u načelu ne razumiju. No, glagoljica je uvriježeni element u Trebotićevim kulturološkim pejzažima, gotovo apstraktnim kompozicijama u kojima je njegov izrazito gestualni slikarski ductus likovno nadograđen znakovima u vidu slova glagoljice i obrisa starohrvatske crkvene arhitekture. Upravo je formiranje vlastitog likovnog govora kroz spajanje tradicionalnih znakova i internacionalnog likovnog jezika, postalo i ostalo temeljem Trebotićevog stvaralačkog uspjeha koji ga kroz sve mijene i medije izražavanja prati tijekom pedeset godina duge izlagačke karijere... (iz uvodnika Branka Franceschija)

Matko Trebotić

Preuzmite datoteke

Matko Trebotić 4,8 MB

Komentari