Monografska izložba Ratka Janjića Jobe

Monografska izložba Ratka Janjića Jobe

Galerija Brešan od ovoga će četvrtka 18. travnja 2019. u izložbenom prostoru Stare gradske vijećnice domaćin monografskoj izložba slikara Ratka Janjića Jobe za njegov 75. rođendan. Otvaranje je u 20 sati, uz prisustvo slikara o njegovom radu govorit će akademik Tonko Maroević i novinar Igor Brešan.

Na tri kata danas Gradske galerija koja će nakon ove izložbe „ići“ u rekonstrukciju Jobo izlaže pedesetak ulja srednjih i većih formata na temu mora. Jobo je Splićanin. Zašto to posebno naglašavati? Zato što za sve drugo manje-više znamo, jer ga pratimo desetljećima, od angažmana u „Biafri“, kroz brojne izložbe i fine, angažirane estetske pomake koji prate likovne mijene i strpljivo grade izuzetno umjetničko djelo. Dakako pratimo i predani pedagoški rad na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, no djelo Ratka Janjića Jobe Splićanima je ostalo nehotično i bezrazložno postrani. U pitanju je jedno od imena kojemu dugujemo dostojno i reprezentativno predstavljanje u Splitu, uz jednu referentnu prigodu kao što je predstojeća Fijera Sv. Duje.

Ovako ili onako slikar Ratko Janjić Jobo cijeli likovni život bavi se morem, njegovim širinama, dubinama, prostranstvima... Slikao je debela mora sa horizonta, puna opomena ali i smiraje s crvenkastim brazgotinama što navješćuju bolje sutra. More mu je u Etidama bilo kao i Tinu, Kristalnom kockom vedrine. Poput kakvog istraživača bavio se mistikama i tajnama, tražeći krhke naznake civilizacija iz potonulih legendi i istina. Kao i svaki iskusni moreplovac poštovao je sve njegove nemire i raspoloženja, pokušava mu pohvatati čudi u potrazi za sigurnim kursom i valjanom rutom. Svjedočio je slikar uskrsnućima valnih dolova i bregova, burdižao nezahvalnim maretama, nastojao uhvatiti prašinu refula što brije po površini, bivao raspetim po mrtvom moru, bolovao od skorbuta za pašijunskih juga... Veselio se zrakama topline što su se čudom uspijevale probiti kroz tmastni svod, nakon oluja... Gledao fantastične preslike mora u oblacima. Nadograđivao je Jobo temu svim onim maritimnim što ima neku likovnu vrednotu koja će dekorativno plutati tim beskonačnim spektrom započetim golubinje nebeskoplavim do zaključno oceanskim indigomodrim. Djelo nove figuracije nikako nije  izgrađeno na negdašnjoj svjesnoj dvoslojnoj temporalnoj strukturi Djelo nove figuracije nije „lijepi privid“ nego više ili manje beskompromisni komentar, reportaža, puki izvještaj onoga što jest, a ne onoga što nije.

Ratko Janjić Jobo rođen je u Splitu 1944. Diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1965., u klasi Dalibora Parača. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1966. do 1971. godine.

„Ne samo da su svi Jobini radovi maritimni, marinistički, nego na platnima i nema gotovo ničega osim mora. Apsolutizam elementa, maksimalizam motiva, totalitarnost plavila ipak ne osuđuju kadrove na stereotipiju i monotipiju. Sav vid usmjeren na more i more kao jedini sadržaj široke panoramske vizure omogućuje umjetniku da se kreativno ostvari, kako zbog toga što je more iznimno živo i poticajno, nemirno i promjenjivo, tako i još više zbog toga što Janjić pristupa povodu svojega slikanja nakrcan bogatim iskustvenim prtljagom doživljaja i znanja, ideja i vještine. Sustavan, metodičan pristup ne iscrpljuje našu čežnju, aluzije ne troše potrebu za stalnim navraćanjem. I onome kome more nije sav vid upast će u oko znalačko slikarevo bavljenje epidermom i impastom pigmenta“ - izreći će uz izložbu akademika Tonko Maroević.

 

Komentari