Pod Marjanom prije 80 godina (5.)

Pod Marjanom prije 80 godina (5.)

Foto: Novo doba, 7. 4. 1941.

U petom nastavku feljtona "Pod Marjanom prije 80 godina" profesor Frano Baras piše o prvom bombardiranju Splita na Cvjetnicu, 6. travnja 1941. godine, kada su talijanski zrakoplovi oštetili više zgrada, a poginulo je sedam Splićana. .

Talijanske bombe na Cvjetnicu

Da je rat neminovan shvatili su Splićani kada je 3. travnja grad napustio i voditelj njemačkog konzulata dr. Willy Unverfert s dvojicom preostalih činovnika. Ispratili su ih konzuli Italije i Argentine. Istog popodneva iz Dubrovnika je stigao talijanski konzul Giorgio Tiberi s tajnikom Luigiem Terensiem, te konzularni agent Francesco Vinci s Korčule. Sutradan su generalni konzul i vicekonzul otišli u oproštajni posjet gradonačelniku Brkiću. Zahvalili su na susretljivosti koja im je bila ukazana tijekom njihovog četverogodišnjeg boravka u Splitu i naglasili da su uvijek bili u prijatnim odnosima s građanstvom. Talijanski konzularni kor napustio je grad 5. IV. posebnim noćnim vlakom u 02.15 sati.

Rat je doslovno kucao na vrata. U petak (4. IV.) u 15 sati iz Crkve sv. Frane zaputila se pokornička procesija za mir. Predvodio ju je biskup dr. Kvirin K. Bonefačić s cjelokupnim svećenstvom, redovnicima i redovnicama te siročićima Zavoda Martinis Marki. Slijedilo je više tisuća građana obaju spolova. Čitavim putom, sve do Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, pjevalo se pokorničke pjesme i molitve. Potresna scena podsjećala je na slične obrede u davnim stoljećima kada bi se Splićani utjecali Bogu da ih zaštiti od kužnih pošasti ili turske opasnosti! Poslije obreda Križnog puta, vratili su se u crkvu sv. Frane, gdje je konventualac Ambroz Vlahov propovijedao o žalosnoj Majci Božjoj i teškim prilikama nastalima ratom u svijetu. Tješio je vjernike neka ne klonu duhom, neka se mole za mir i spas čovječanstva... Na kraju je biskup udijelio blagoslov s Presvetim Otajstvom.

Neposredno poslije pokorničke procesije od 19.45 do 20.30 sati održane su vježbe napadaja iz zraka. Čim su se začule sirene automatski je isključena ulična rasvjeta (ostalo je gorjeti tek nekoliko žarulja). Građani su se sklonili u veže i sporedne ulice. Vježbom je rukovodio artiljerijski potpukovnik Piršl, zapovjednik zračne obrane Splita. Baterija protuzračne obrane (na vrhu Balkanske ulice) i reflektori bili su u pripravnosti. Svi članovi Civilne zaštite našli su se na svojim mjestima. Pročelnici su im odredili permanentnu službu i dužnosti. Od sada podliježu vojnoj disciplini i odgovaraju po vojnom Kaznenom zakoniku. Građanstvo, međutim, nije u potpunosti poštivalo upute o zamračivanju, iako su tih dana bile rasprodane sve zalihe tamnomodrog pak-papira kojim je trebalo prekriti prozorska stakla...

U nedjelju 6. travnja (Cvjetnica) spremao se po običaju svečani blagoslov maslina i pjevana misa s Mukom Gospodina Našega. Međutim, nekoliko minuta prije sedam sati začula se huka avionskih motora. Visoko na vedrom nebu pojavilo se pet lakih bombardera (u početku se nije znalo da su talijanski!). Tek kada su ispustili bombe, oglasila se protuzrakoplovna obrana. Prvi put u povijesti drevne zidine Dioklecijanove palače zadrhtale su pod udarima avionskih bombi... Očiti cilj bila je gradska luka. Više ih je palo u more, ostale su pogodile: Lukobran (oštećena je krma pomoćnog broda Ratne mornarice Spasilac), rub Wilsonove (Kneza Domagoja) obale, Mletački gat, zgradu Narodne banke na uglu Marmontove, kuću u Marasovića ulici. Stanari zgrade Čorak imali su sreću, bomba što je pala u dvorište nije eksplodirala. Od pritiska zraka i krhotina stradali su izlozi i prozorska okna duž čitave Rive. Poginula su sedmorica: dvojica vojnih lica, prometni policajac, peljar i troje civila. Bilo je i više ranjenih. U Gradskoj bolnici organiziran je prihvat pod vodstvom dr. Jakše Račića. Iste večeri strane radio stanice lažno javljaju da su u Splitu porušeni svi vojni objekti i željeznička postaja te da je grad u plamenu već 24 sata.

Sutradan, u ponedjeljak, Novo Doba na naslovnoj stranici donosi Ratni proglas Nj. V. Kralja Petra II. (ovoga puta s nešto manjom slikom!). Tiskan je i Proglas mjesnog odbora Civilne zaštite te Naredba Redarstvenog ravnateljstva. Među ostalim zabranjuje se: upotreba radio aparata po javnim lokalima i u stanovima pri otvorenim prozorima, stajanje i okupljanje na javnim mjestima, upotreba telefona u privatne svrhe, prodaja građevinskog materijala - osim za izgradnju skloništa, kretanja poslije 21 sat... Plinara je ograničila isporuku. Gradonačelnik dr. Brkić objavljuje pomalo ironičan oglas:

"SMETLARI OTIŠLI U VOJSKU, PA SE POZIVAJU ZAINTERESIRANA MUŠKA I ŽENSKA LICA KOJA ŽELE PREUZETI SLUŽBU SMETLARA DA SE PRIJAVE GRADSKOM POGLAVARSTVU. BIT ĆE PLAĆENI!

Splićani se ipak privikavaju na ratne uvjete. Dućani su otvoreni, a izlozi imaju 'ratnu masku'. Pošto je veliki broj muškaraca mobiliziran, uredi rade skraćeno. Iz Zadra, preko Šibenika, stižu naši prebjezi...

 

Frano Baras

Komentari