Pod Marjanom prije 80 godina (6.)

Pod Marjanom prije 80 godina (6.)

Prokurative 1941., Novo doba

Završni šesti dio feljtona profesora Frane Barasa i događanjima u Splitu, početkom 1941. godine. U ovom završnom dijelu opisan je snježni Veliki petak, proglašavanje NDH-a, dolazak talijanskih fašista na vlast...

Split prisilno postaje Spalato italiana

Bio je to prvi ratni Veliki tjedan. Uz uskršnja jaja, boje i sličice, u novinama se reklamira i Fitogomlerin, sredstvo koje je dobro imati uza se u trenutku zračne uzbune, jer "uspješno djeluje kod svih ozljeda, ublažava bol, zaustavlja krvarenje."

Zbog ratnih prilika u stolnoj crkvi nisu održani uobičajeni obredi, već samo tiha misa, otkrivanje križa i klanjanje vjernika. Posvećenje ulja obavljeno je u protuzrakoplovnom skloništu Biskupske palače. Nije bilo ni barabana ni tradicijske procesije. Poslije lijepih i toplih proljetnih dana naglo je zahladilo. Nad gradom je padao mokri snijeg, a vrhovi Kozjaka i Mosora osvanuli su na Veliki petak pod bijelim pokrivačem. Studena bura natjerala je građane da opet navuku kapute. Na ribarnici nije bilo za taj dan uobičajenih stotina kilograma ribe, tek nešto sitneži. Na pazaru je ponuđeno dva vagona krumpira u ograničenoj prodaji: 3 kg po obitelji, ali obilato kupusa, cvjetače, blitve, šparoga te mladoga sira. Od 12 sati stupilo je na snagu novo ‘ljetno vrijeme’.

Istoga dana (11. IV.) Novo Doba na naslovnoj stranici donosi proglase dr. Ante Pavelića i dr. Vlatka Mačeka u povodu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Također i proglas novoimenovanoga splitskog ustaškog povjerenika Ante Luetića te osmrtnicu dr. Milana Luetića. Naime, mladi splitski sudac dr. Milan Luetić, zatekao se kao rezervni potporučnik Kraljevske vojske u štabu Dinarske divizije na Vagnju. Budući da je među vojnicima Hrvatima vladalo veliko nezadovoljstvo (usiljeni marš, glad, neispavanost) Luetić se usprotivio odluci potpukovnika Marka Raševića, zapovjednika 13. puka, da se nastavi s povlačenjem u Bosnu. Poslije verbalnog okršaja, došlo je do pucnjave u kojoj je na srpskoj strani ubijen major Milorad Mladenović, a ranjeni Rašević i još nekoliko oficira. Na hrvatskoj strani ubijeni su dr. Luetić i vojnik Marko Burazin iz Labina. (D. Gizdić u knjizi Dalmacija 1941. napominje da je sinjska partijska organizacija, saznavši preko svojih simpatizera da frankovci-ustaše pripremaju diverziju, o svemu na vrijeme obavijestila štab divizije!)

Sprovod, u Splitu veoma cijenjenog dr. Luetića, zaputio se na Veliku subotu u 15 sati iz kuće na Solinskoj br. 4. Na čelu povorke osim obiteljskih, nošeni su i vijenci s natpisima: Poginulom Hrvatu - Ustaše / Svom milom drugu - Zajednica hrvatskih sudaca Split / Borcu za Hrvatsku državu - Hrvatska zagorska zajednica / Prvom borcu - Hrvatski pomorci / Junačkom ustaši - Makarske ustaše. Iza vijenaca slijedila je satnija domobrana, zatim svećenici te franjevci, dominikanci, konventualci. Predvodio je župnik don Damjan Pavlov s dr. Urbanom Krizomalijem i dr. Antom Kadićem. Kovčeg su nosili časnici na čelu s majorom Vilimom Wolfom, a naokolo pratili domobrani, zaštitari, suci, odvjetnici i javni bilježnici. Iza lijesa rodbina i ogromna povorka građana među kojima hrvatski narodni zastupnici dr. Josip Berković, Stipe Matijević, Jozo Mratinović, zatim cjelokupni odbor gradske organizacije HSS na čelu s predsjednikom Slavkom Rojom, pa vatrogasci i više vojnika iz pokojnikovog puka. Pred crkvom sv. Petra sprovod je dočekao biskup dr. Bonefačić te održao posmrtnu molitvu i odrješenje. Od pokojnika su se oprostili u ime suboraca don Stanko Drnas; časnika poručnik Milan Šepak iz Zagreba, koji je naglasio da je za slobodu Hrvatske položeno preko sedamdeset tisuća života; Zajednice hrvatskih sudaca G. A. Piasevoli; prijatelja i suboraca Ljubo Bavčević (pročitao je i pjesmu pokojniku u čast); delegacije ustaške vojarne Sinj major Wolf, koji je naglasio da je hrabri pokojnik "u jednom odlučnom trenutku ustao na obranu svojih drugova i hrvatskih vojnika i zato položio svoj život na Bilome Brigu kod Sinja..."

Od 11. IV. smijenjeni su predstavnici bivše vlasti. Gradom patroliraju 'zaštitari'... Jugoslavenski grbovi i zastave zamijenjeni su hrvatskima. Uklanjaju se ili brišu spomenički natpisi u kojima se spominje Jugoslavija. Mijenjaju se imena glavnih ulica i trgova. Pritvaraju se neki istaknutiji orjunaši, ipak nitko nije strijeljan!

Na Uskrsni ponedjeljak (14. IV.) proglašeno je opsadno stanje i uspostavljen prijeki sud. Zapovjednikom grada imenovan je Mario Righi. Novi gradonačelnik je dr. Bruno Nardelli, a prisjednici su Martin Šegvić i Andrija Dvornik. Dr. Edo Bulat "ministar za Dalmaciju" stiže 15. IV. u pratnji dvojice njemačkih viših časnika. Priređen im je svečani doček na Solinskoj cesti, jer su se građani još uvijek naivno nadali da Split neće biti prepušten Talijanima... Međutim, istog popodneva stižu i talijanske motorizirane jedinice pod zapovjedništvom generala Francesca Zingalesa.

Sutradan - da ne padnu u ruke Talijanima - prazne se preostala vojna skladišta, a 'zaštitari' iz okolice smješteni u vojarni Gripe kroz prozore bacaju okupljenim građanima oružje i municiju.

Engleski konzul Vibert, s vicekonzulom Romanenkom i dvojicom činovnika napustio je Split tek 19. IV. Sutradan se iz Italije vraća konzul Arduini. Flotila talijanske mornarice s admiralskom jahtom Iliria uplovljava u luku 21. IV. Istog popodneva Talijani opkoljavaju zgradu Banovine i preuzimaju vlast unatoč protivljenju dr. Bulata. Hrvatsku zastavu zamijenila je talijanska trikolora. Civilnu vlast preuzeo je dr. Athos Bartolucci, komesar za okupirane krajeve. Jednotjedni gradonačelnik dr. Nardelli i dvojica prisjednika uputili su 22. IV. dr. Bulatu slijedeću ostavku:

"Preuzimanjem civilne uprave od strane okupatorske vlasti, nastala je za nas stvarna nemogućnost, da dalje vršimo funkciju načelnika odnosno prisjednika općine grada Splita koju ste nam povjerili u ime Hrvatske Vlade. Vraćamo Vam stoga, po prethodnom sporazumu s Vama povjereni mandat, te Vam zahvaljujemo, Hrvatskoj Vladi i Vama na ukazanom povjerenju..."

Sutrašnji broj Novog doba zaplijenila je talijanska cenzura. U njemu se među ostalim nalazila i izjava dr. Bulata datirana 22. IV.:

“Jučer poslije podne posjetio me general savezničke talijanske vojske komandant operativnog odjela gosp. Francesco Zingales, zatražio je da predam od Poglavnika dr. Ante Pavelića povjerenu mi civilnu vlast u Dalmaciji. Zatražio sam da mi se dade vremena stupiti u vezu s Poglavnikom kao poglavarom Države Hrvatske, što je bilo uskraćeno. Ja sam na to uložio službeni protest protiv tog postupka kao i samog čina i odbio potpisati zapisnik o primopredaji vlasti. U međuvremenu su talijanski oružnici zauzeli zgradu mojeg sjedišta. Stavljen tim pred gotov čin ja sam napustio zgradu, ostavivši otvorenim pitanje konačnog uređenja odnosa vlasti Države Hrvatske i talijanske vojske..."

Za civilnog komesara splitskog kotara postavljen je Ildebrando Tacconi, a općine Antonio Tacconi.

Karabinjeri 23. IV. zaposjedaju tiskaru i uredništvo Novog doba. Od 29. počinje izlaziti dvojezični list San Marco s Mussolinijevom izrekom u zaglavlju:

La guerra contro l'Ingliterra continua e continuera fino alla vittoria! (Rat protiv Engleske traje i trajat će do pobjede!)

Tako je počela 29-mjesečna talijansko-fašistička okupacija. Dok su potomci Bajamontijevih autonomaša likovali, oni hrvatskih narodnjaka - teško razočarani i ogorčeni - proživljavahu najcrnju korotu...

 

Kraj

            Frano Baras

Komentari