Preminuo Ante Raos (1962. - 2021.)

Preminuo Ante Raos (1962. - 2021.)

U 59. godni života preminuo je Ante Raos, ustrajni promicatelj prava osoba s invaliditetom. Umro je u zagrebačkoj bolnici, gdje je mu je trebala biti transplatirana jetra, ali je dobio upalu pluća koja je prekinula njegovu životnu borbu obilježenu humanitarnim radom i publicistikom.

Dugo je godina vodio Udrugu tjelesnih invalida TOMS Trogir, zakladu "Kap za slap", bio predsjednikom Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije, vodio je humanitarne programe "Vinskom cestom do humanosti i dobrote", "Hvala ti moj dobri anđele" i druge volonterske akcije. za svoj doprinos poboljšanju uvjeta života osoba s invaliditetom dobio je 2010. godine osobnu nagradu Splitsko-dalmatinske županije.

Ante Raos rođen je 3. travnja 1962. u Medovu Docu, gdje je pohađao niže razrede osnovne škole, a zatim je živio na Čiovo (Trogiru), gdje je 1983. tragičnim skokom u more povrijedio vratni kralježak, što ga je trajno vezalo za invalidska kolica. No unatoč tom udesu, ostao je optimist, nasmiješen i vedar, ustrajni borac za svoja i prava drugih osoba s invaliditetom. 

Završio je srednju školu građevinskog smjera. Dok je vodio volonterske udruge, objavljivao je tekstove o toj socijalnoj tematici, koje je sabrao u knjizi Pogled iz kolica (2017.), uredio je brošure Osobe s invaliditetom - ravnopravni građani (2009.) i Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacije - MUOSID (2011.). Pisao je i stihove, liriku i duhovne misli koje je objavio u zbirkama Slap dobrote (2009.), Predgrađe vjećnosti (2013.), Ostavi trag (2016.), a u tisku mu je knjiga Život u ljepoti boli.

Pogreb Ante Raosa bit će 14. veljače 2014. u  14 sati na groblju crkve sv. Roka u Medovu Docu.

 

MUDRE MISLI

 

Dobrota je dobrota tek onda kad potiče na dobrotu.

 

Ljubav je ono što stvoriš, a ne ono što voliš.

 

Nije važno kamo idemo i kad ćemo doći, važno je kakvi ćemo tamo stići.

 

Život je najsavršenije putovanje koje je providnošću Božjom povjereno svakome od nas.

 

Kritika bez rješenja nije ništa drugo nego ogovaranje.

 

Život i životne vrijednosti nisu onakve kakvim ih vodiš, već onakve kako ih gledaš.

 

Nije osoba s invaliditetom onaj koji teško hoda ili ne može uopće hodati, već onaj koji ne zna kuda hoda.

 

Različitost je privilegija onih koji u njoj vide vrijednost.

 

Ante Raos, Predgrađe vječnosti, 2013.

 

Komentari