Protiv rušenja dogradnje kule Cippico

Protiv rušenja dogradnje kule Cippico

Dovršetak i stavljanje u funkciju, a ne rušenje Kule Cippico u Kaštel Novom je interes Grada Kaštela, kaštelanskog turizma i zaštite baštine. Projekt koji se od prvog dana i u svim fazama dovodi u pitanje predstavlja nešto najvrjednije što se Kaštelima dogodilo u zadnjih 20 godina. I površnom analizom problema vrlo brzo se dolazi do dvostrukih kriterija i normi u postupanju države i njezinih institucija, navodi se u apelu Branka Radačića, predsjednika kaštelanskog HSLS-a, upućenog medijima.

Tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poznati su primjeri u svijetu osporavanja za civilizaciju važnih i prepoznatljivih građevina i objekata. U pravilu je prevladao razum, građevine bi opstale i danas su ponos tih gradova i mjesta. Razumno je nadati se i očekivati da se u kaštelanskim razmjerima dogodi sličan scenarij i da projekt Cippico dobije pravo javnosti u svom punom sjaju kojeg će rado posjećivati gosti, turisti i svi oni koji cijene i drže do kaštelanske baštine koja je iznimna.
Slike sadašnjeg nedovršenog stanja kule Cippiko gotovo dnevno su na meti turista i naših sugrađana koji Cippico odabiru kao najbolje mjesto za fotografiranje i izradu zajedničkih fotografija. Slike kule Cippico tako obilaze svijet i prenose dašak prošlosti ovog predivnog prostora. Nažalost, ljudi koji sada odlučuju o sudbini ovog objekta očito se rukovode drugim 
kriterijima i mjerilima.

Povijest problema Projekta Cippico je primjer za školske udžbenike ometanja investicije i destrukcije projekta. Nezavisna i stručna ekspertiza svih nesporazuma od samih početaka bi zasigurno dala odgovor premijeru i vladi zašto je hrvatska nekonkurentna, zašto nas investicije zaobilaze i zašto gospodarstvo i turizam stagniraju! Umjesto da projekt Cippico posluži kao poticaj promjeni uzroka tog stanja odgovorni upućuju bagere i mehanizaciju misleći da time rješavaju probleme. Nisu ga riješili ni u Rogoznici pa neće ni u Kaštelima.
Investitori u kontinuitetu g. Zoran Ćurković, a nakon njega i g. Ante Samardžić od samih početaka nailaze na nepremostive prepreke.

Prvi investitor se nije mogao nositi sa preprekama i po cijenu gubitka je izišao iz investicije. Slična situacija se događa i sa novim investitorom. Pitanje je do kada će i on imati snage boriti se sa bešćutnom administracijom.

Po javno izrečenim stavovima konzervatorskoj službi iz Trogira je sporna čitava investicija i sve do sada izgrađeno; od lifta, betonske ploče, dograđenog dijela nestalog u požaru, kao i prostor nekadašnje vinarije gdje se nekad ruševno stanje pretvoreno u ekskluzivni komercijalno, poslovni i turistički sadržaj prijeko potreban gradu.
Spornim se ističe ugradnja lifta iako su Kaštela potpisala Povelju o pristupačnosti prostora osobama sa invaliditetom i tim činom na deklarativnoj razini postala Grad prijatelj osobama sa invaliditetom. Tako objekt koji poštuje pravo i obvezu dostupnosti osobama sa invaliditetom postaje problem dok objekti koje država i konzervatori obnavljaju ili su ih obnavljali i nisu dopustili ugradnju lifta nisu problem! Zašto? Što se tiče druge bitne primjedbe konzervatora, a koja se odnosi na međuetažnu betonsku ploču koja nosi dograđeni kat – ¨Mašikul¨ ni ona nije uvjerljiva. Prilikom obnove Cippica 70-ih godina pod paskom konzervatora kao međuetažne konstrukcije ugrađene su dvije betonske ploče! Sada se ugradnja betonske ploče privatnom investitoru dovodi u pitanje. Hoće li država biti principijelna i dosljedna do kraja i rušiti taj dio?
Što se tiče dograđenog dijela – ¨Mašikula¨ ne postoji sumnja ili prijepor oko toga jeli postojao ili nije, niti bi to trebalo biti sporno.

Konzervatorski elaborat usvojen od konzervatorske službe u Splitu 2005. godine vrlo jasno i nedvojbeno potvrđuje postojanje dograđenog kata. Dakle dograđeni kat nije hir investitora već povijesna činjenica dostupna svima koji drže do istine. Prijepor može biti oko načina obnove. Država opet pod paskom konzervatora je obnavljala kulu u Marini i koristila tehnologiju (zbog težine vanjski dio nije stavljen u kamen već je ožbukan …) koja je primijenjena kod obnove kule Cippico. Dakle niz je razloga koji upućuju na dvostruke kriterije i mjerila. Država i njezine institucije kao investitori imaju jedne kriterije za sebe, a za privatne investitore traže druge kriterije.

U pravilu obnova ovakvih objekata iznimne povijesne važnosti obavlja se pod paskom i uz izdašnu financijsku i svaku drugu pomoć lokalne i državne administracije. Nažalost, u ovom slučaju država i njezine institucije ne da nisu pomagale projekt već su od samih početaka destrukcijom ometale napredak i dovršetak projekta. Kad je ipak uz izniman trud i napor zbog kojega bi sadašnji investitor od države trebao dobiti najviše državno odlikovanje zbog doprinosa zaštiti baštine, jer je jedan zaboravljeni i od države i lokalne zajednice zanemareni spomenik kulturne baštine svojim novcem obnovio, sada ga treba srušiti i potpuno uništiti. Nisam siguran da će rušenjem Kule Cippico odgovorni sakrit istinu i osloboditi se krivnje za loše i destruktivno ponašanje, te nebrigu i nemar u obnovi i zaštiti baštine.
LNT – Lučica nautičkog turizma također je sporna. Konzervatori su sve poduzeli zanemarujući pritom povijesne činjenice da se lučica ne uplani u Županijski prostorni plan. Mjesni odbor, gradsko vijeće i županija su podržali napore investitora da se LNT uplani u županijski prostorni plan. Nažalost, konzervatori su to osporili i tražili brisanje lučice koristeći argumentaciju koja nije povijesno utemeljena. Pojedincima u Kaštelima smetaju jarboli i Lučica LNT a ne smetaju im sugrađani na zavodu za zapošljavanje kojih je svakim danom sve više zbog čega postoje velike socijalne tenzije i opasna raslojavanja društva.
Nedavnim usvajanjem županijskog prostornog plana na području županije je odobreno 70-ak lučica. Kaštel Novom odnosno Kaštelima to nije dopušteno! Zašto? Sa Kaštelima se je previše eksperimentiralo posljedica čega su ostali nedovršeni Palace, Rotondo, Vila Nika, Kaštilac, područje Inavinila i dr. zapušteni objekti i područja u gradu.

Projekt Cippico zbog svog značaja za kaštelanski turizam umjesto nastavka destrukcije zaslužuje dodatni napor svih odgovornih uključujući državne institucije i konzervatore u pronalasku izlaza iz stanja koje nije dobro niti može donijeti nešto dobro.
Kaštela su punopravni član Udruge povijesnih gradova pa je za očekivati da lokalna zajednica, konzervatori i državne institucije pokažu veću susretljivost prema onima koji ulažu svoj novac u objekte na koje je država ili lokalna zajednica zaboravila, te da više energije i snage utroše na zaštitu baštine koja vapi za investicijama bilo privatnim bilo iz državnih ili nekih drugih financijskih izvora. Problem Kaštela nije Kula Cippico kako nam se to nameće.

Problem grada su objekti spomeničke baštine o kojima niti lokalna zajednica niti država ne brinu i koji se svakim danom sve više urušavaju, a takvih je u Kaštelima previše. Imaju li konzervatori, državne institucije i lokalna uprava rješenje za takve objekte ili misle da nisu pozvani za njihovo rješenje???

Apeliram na Vladu i nadležna ministarstva da pomognu u razrješenju svega spornoga oko ove 100 i više milijuna kuna vrijedne investicije s kojom se Kaštela već danas ponose. Objekt u svakom pogledu predstavlja objekt po mjeri čovjeka.
Ometanje ove investicije, inzistiranje na dvostrukim kriterijima, rješenjima koja nisu po mjeri čovjeka, te rušenje i povratak na stanje prije obnove je nerazumno i iracionalno!

Komentari